16:0 ZA MEDIJE Pojedinci misle da su im institucije ćaćevina, i da ne MORAJU odgovoriti na pitanja

Dok se sedma sila guši kriminalizacijom klevete u Republici Srpskoj, institucije na razini čitave Bosne i Hercegovine već godinama pokazuju netransparentnost. Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je dobio 16 presuda protiv institucija i ustanova koje ne poštuju zakone o slobodnom pristupu informacijama, a na presude se čekalo u prosjeku 18 mjeseci. Gošće Novog dana bile su Renata Radić-Dragić, novinarka CIN-a i Jasminka Džumhur, ombudsmenka za ljudska prava Bosne i Hercegovine.

Urušavaju se ljudska prava, uvodi se kriminalizacija klevete, a ombudsmeni ukazuju na nedostatke sustava. Međutim, i pored preporuka, nastavlja se sa kršenjem Zakona. Zašto je to tako i koje su slabosti sistema na koje se ukazuje, objasnila je ombudsmanka za ljudska prava BiH, Jasminka Džumhur.

“Dva su razloga zašto su slabosti prisutne: zbog needuciranosti i spremnosti organa da primjenjuju Zakon o slobodi pristupa informacijama i određene manjkavosti samog zakonodavstva. Drugi razlog je da se svjesno nastoji zloupotrijebiti ovaj Zakon i da se odbije pristup informacijama. Odbijanje je najčešće pozivanjem na dva ključna razloga: zaštita privatnosti odnosno zaštita komercijalnih interesa. To je prvi segment slobode izražavanja, pristup informacijama i obaveza organa je da daju informacije, jer su informacije javno dobro svih građana. Drugi važan segment je pitanje zaštite kanala putem kojih se vrši plasiranje informacija, odnosno da članak 10 osigurava i zaštitu medija iz razloga što se informacije najčešće plasiraju putem medija. Zabrinjavajuće je, s obzirom na to da obilježavamo 75 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije o slobodi govora, da se ove godine nastoji ograničiti sloboda izražavanja pozivanjem na zaštitu privatnosti ili zaštitu javne osobe”, kazala je Džumhur.

Što se tiče Zakona o slobodnom pristupu informacijama, nisu samo mediji ti koji mogu pristupiti informacijama, nego i svi građani, međutim, mnogi toga nisu svjesni.

“Taj zakon i jeste prvenstveno namijenjen građanima koji traže određene informacija. Zakon jeste propisao da su dokumenti i informacije koje su pod kontrolom javnih institucija, dostupne na zahtjev, međutim, u praksi imamo situaciju da kad tražimo informacije, neko iz institucije pita ‘tko ste vi, može meni neko sa ulice tražiti informacije’, ali zapravo, informacije i jesu predviđene da se daju ljudima ‘sa ulice’. Ljudi u institucijama neće da se informiraju i neće da protumače to na način da svaki građanin, pojedinac ima pravo da dobije informacije koje su pod kontrolom javnih institucija”, kazala je Renata Radić-Dragić.

Što se tiče Zakona o kriminalizaciji klevete i uvrede, najviše će biti pogođeno istraživačko novinarstvo. Što će to značiti za novinare istraživače?

“Zabrinjavajuće je po pitanju uvrede, jer svaki pojedinac može tumačiti kako njemu odgovara, koja je njega informacija uvrijedila. Može vam biti točna, provjerena informacija, ali da se neko smatra uvrijeđenim, jer je objavljeno da je osuđen. Sa druge strane i odredbe o iznošenju privatnih stvari. Ako ja iznesem informacije o nekim članovima obitelji nekog dužnosnika npr. doći će do situacije kada takve stvari nećemo moći objaviti. Čini mi se da sve to ide ka jednoj situaciji tame, nećete imati provjerene informacije i informacije o mnogo čemu”, objasnila je Radić-Dragić.

Opreznost u načinu iznošenju informacija u medijima uvijek je na snazi, ali kako će to utjecati na szgovornike? Sa druge strane, ovaj Zakon neće pogoditi samo medije i pojedince u RS-u, nego će biti problem i u FBiH.

“Nije to samo problem RS-a, vi ćete u Federaciji imati problem ako govorite o nekome iz RS-a, sa druge strane šta je sa društvenim mrežama ili sa sugovornicima. Imati ćemo situaciju da će ljudi izbjegavati odazvati se pozovu medija da govore o određenoj temi, jer će se bojati nekih kazni”, kazala je.

Na kraju, dok se ne uredi medijski prostor, ne bi se trebalo ići u dalju reformu, a kako smatra Džumhur, niti se uvoditi restriktivne mjere.

NAJNOVIJE