Na današnji dan, 26. svibnja 1806. godine, francuske trupe pod zapovjedništvom generala Lauristona ušle su u Dubrovnik. Bio je to početak okupacije Dubrovačke Republike, jedne od najdugovječnijih i najposebnijih političkih zajednica u Europi. Iako je formalno ukinuta tek 1808. godine, dolazak francuske vojske u grad označio je početak kraja više od četiri stoljeća neovisnosti, diplomacije i samosvojnosti.
U svijetu velikih carstava i vojnih sukoba, Dubrovačka Republika bila je jedinstvena po svom načinu preživljavanja – diplomacijom, kompromisom i mudrim balansiranjem između velikih sila. Taj se balans napokon narušio početkom 19. stoljeća, u vrtlogu Napoleonskih ratova, kada se i Dubrovnik našao na putu velikih planova cara Francuske.
Dubrovačka Republika – slobodna među velesilama do 1806
Dubrovačka Republika, poznata i kao Respublica Ragusina, razvila se iz srednjovjekovne gradske komune. Svoj vrhunac doživjela je u 15. i 16. stoljeću, kada je bila značajna pomorska i trgovačka sila. Dubrovnik je trgovao s Levantom, Apeninskim poluotokom, Balkanom i zapadnom Europom. Njegova trgovačka flota bila je među najvažnijima na Mediteranu, a grad je bio poznat i po svojoj kulturi, književnosti, obrazovanju i zakonodavstvu. Dubrovčani su uspjeli očuvati samostalnost zahvaljujući vještoj diplomaciji i neutralnosti, često plaćajući danak Osmanskom Carstvu kako bi izbjegli sukobe s jačima.
Upravo je ta politika omogućila Dubrovniku da ostane izvan krvavih europskih ratova, no 1806. godine sve se promijenilo.
Geopolitički kontekst Napoleonskih ratova
Početkom 19. stoljeća, Europa je bila u kaosu. Napoleon Bonaparte, vojni genij i car Francuske, širio je utjecaj diljem kontinenta. Nakon pobjede nad Austrijskim Carstvom 1805. u bitki kod Austerlitza, Francuska je preuzela kontrolu nad velikim dijelom srednje Europe. Napoleon je želio potpuno izolirati Veliku Britaniju, zbog čega je uveo Kontinentalnu blokadu – sustav zabrane trgovine s Britancima koji je zahtijevao nadzor nad svim europskim obalama, uključujući i Jadran.
Jadranska obala, posebno Dalmacija i dubrovačko područje, postala je strateški ključna. Francuzi su željeli spriječiti Ruse i Crnogorce da zauzmu Boku kotorsku, pa su odlučili poslati vojsku preko teritorija Dubrovačke Republike.
26. svibnja 1806. – Ulazak bez otpora
Francuske trupe pod vodstvom generala Lauristona zatražile su prolaz kroz teritorij Republike. Dubrovački Senat, svjestan opasnosti i željan izbjegavanja izravnog sukoba, dozvolio im je prolaz pod uvjetom da se vojska ne zadržava u gradu. Ipak, Francuzi su prekršili dogovor – 26. svibnja 1806. ušli su u Dubrovnik i ostali.
Okupacija 1806 je provedena bez oružanog sukoba. Nije bilo bitaka ni otpora, ali osjećaj poniženja i nemoći nadvio se nad Gradom. Senat je i dalje zasjedao, ali bez stvarnog utjecaja. Suverenitet Republike postupno je nestajao, a vlast su preuzimali francuski časnici i činovnici.
U narednim mjesecima Dubrovnik je bio poprište napetosti – ruske i crnogorske trupe pokušale su opsjesti grad, što je dovelo do kratkotrajnog sukoba u okolici, ali Francuzi su uspjeli odbiti napad. Grad je ostao pod njihovom kontrolom.
Formalno ukinuće i kraj Republike
Dubrovačka Republika formalno je ukinuta 31. siječnja 1808. godine, kada je maršal Auguste Marmont, tadašnji zapovjednik francuske vojske u Dalmaciji, raspustio Veliko vijeće – ključnu instituciju dubrovačke vlasti. Taj čin označio je definitivan kraj države koja je više od četiri stoljeća bila simbol neovisnosti, mudrosti i kulturnog sjaja.
Marmont je Dubrovnik uključio u tzv. Ilirske pokrajine, administrativnu jedinicu pod izravnom francuskom upravom. Iako su Francuzi donijeli određene reforme – modernizaciju uprave, ukidanje feudalnih odnosa, reformu sudstva i obrazovanja – za Dubrovčane to nije moglo nadoknaditi gubitak političke slobode.
Nasljeđe koje nadilazi politiku
Francuska vlast na dubrovačkom području trajala je do 1813. godine, kada su grad preuzele britanske i austrijske snage. Konačno, Bečkim kongresom 1815. godine, Dubrovnik je pripojen Habsburškoj Monarhiji, u sklopu Kraljevine Dalmacije.
Ipak, duh Dubrovačke Republike preživio je gubitak državnosti. Njena bogata diplomatska ostavština, pravni sustav, književnost, gradska arhitektura i kulturni identitet nastavili su živjeti, a riječ „Libertas“ ostala je trajni simbol otpora prema tuđinskoj vlasti i želje za samostalnošću.
Dubrovačka Republika bila je više od obične države – bila je civilizacijski projekt koji je spajao Istok i Zapad, trgovinu i kulturu, vjernost i prilagodbu. Njezino iskustvo i danas služi kao primjer kako se i male zajednice, vođene znanjem i mudrošću, mogu održati usprkos izazovima povijesti.
Sjećanje na jedan povijesni kraj
Na današnji dan, prisjećamo se trenutka kada su francuske trupe zakoračile unutar drevnih dubrovačkih zidina i time označile kraj jedne od najposebnijih europskih republika. Iako mala, Dubrovačka Republika bila je div – po duhu, po kulturi i po utjecaju. Danas, više od dva stoljeća kasnije, Libertas i dalje odzvanja kamenim ulicama Grada kao opomena, ali i kao trajni izvor nadahnuća.
Na današnji dan rođen Ante Starčević – otac domovine i hrvatski politički mislioc