Prije mjesec dana, stanovnica Gaze, Jumana Emad, bila je u završnoj fazi trudnoće.
S veseljem je dijelila slike svog trudničkog trbuha, iščekujući da provede svoj plan poroda.
Znala je da će imati djevojčicu, njezin suprug je bio uzbuđen, torba za bolnicu bila je spremna, a njena četverogodišnja kći Tulin jedva je čekala upoznati svoju sestricu.
A onda se sve promijenilo. Hamas je ubio više od 1.400 ljudi u Izraelu i uzelo više od 200 ljudi kao taoce u napadu 7. listopada. Izrael je uzvratio zračnim udarima na Gazu, pri čemu su, prema riječima ministarstva zdravstva pod kontrolom Hamasa, poginule gotovo 7.000 osoba.
“Bila sam uplašena”, rekla je Jumana za BBC. “Bila sam u trudovima usred neprekidnog granatiranja.”
Ova 25-godišnja slobodna novinarka slijedila je izraelske naredbe da napusti svoj dom na sjeveru. Napustila je Grad Gazu dva dana nakon što su izraelski napadi počeli i krenula je na jug.
Uplašena i u devetom mjesecu trudnoće, Jumana je svoju kćer odvela kod rođaka. Ponijela je samo jedan komad odjeće, kutiju mlijeka i malu torbu za svoju kćer.
“Situacija je bila teška”, objasnila je u glasovnoj poruci.
“Nismo spavali noću. Bilo je puno granatiranja i morali smo otići na drugo mjesto. Trudnice poput mene trebale bi šetati, ali zbog rata nismo u mogućnosti ni izaći van kako bismo kupili hranu”, objasnila je u drugoj poruci.
Jumana je više puta govorila o nestancima struje, prekidima interneta i nestašicama vode, uz svoj strah i tjeskobu zbog poroda u takvim teškim okolnostima.
U petak, 13. listopada, Jumana je krenula na porod. Izvorno je planirala ići u bolnicu Al-Shifa u Gradu Gazi, koja je velika bolnica, ali su joj rekli da je pod ogromnim pritiskom. Umjesto toga, Jumana je otišla u bolnicu Al-Awda u Nuseiratu, manju bolnicu u središnjem dijelu pojasa Gaze.
Ali čak je i dolazak tamo bio težak. Bolna i u trudovima, Jumana je teško pronašla nekoga tko bi je odvezao. “Taksisti se boje, a hitna pomoć nema vremena za ženu koja je na porodu”, objasnila je.
Opisala je sate poroda kao teške i zastrašujuće. “Bilo je intenzivno granatiranje u kući pokraj bolnice, zvuk je bio toliko glasan da sam mislila da je granatiranje došlo do same bolnice. Ranjeni su neprestano pristizali. Čula sam krikove sa svih strana. Razmišljala sam i o svojoj prvoj kćeri. Brinula sam se za nju jer je bila daleko od mene.
“Sve o čemu sam razmišljala bilo je da želim roditi svoju bebu, bez obzira na sve.”
Jumana je opisala svoj osjećaj šoka kad je nekoliko sati kasnije te večeri rodila djevojčicu, koju je odlučila nazvati Talia. “Njezin plač značio je da smo svi još uvijek živi”, prisjeća se.
Odmah nakon poroda nije bilo slobodnog kreveta za Jumanu. Bolna i krvareći, morala je čekati dok nije pronađen krevet i dok nije bila smještena u malu sobu.
“Imala sam sreće što sam ga dobila, druge žene ležale su na kaučima i na podu u hodniku bolnice odmah nakon poroda”, kaže ona.
Fond Ujedinjenih naroda za stanovništvo (UNFPA) procjenjuje da u Gazi ima oko 50.000 trudnica, od kojih se 5.500 njih očekuje da će roditi u sljedećih 30 dana. Kažu da su bolnice preopterećene i da im ponestaje lijekova i osnovnih potrepština.
Dan nakon poroda, Jumana je poslala video sebe kako drži svoju novorođenu kćer u taksiju, zamotanu u bijelu dekicu.
Napustila je bolnicu kako bi se pridružila svojoj obitelji, ali kaže da je čak i to bio naporan pothvat.
“Dizalo je prestalo raditi zbog problema s električnom energijom”, kaže ona. Tako je Jumana, na četvrtom katu bolnice, u bolovima nakon poroda i s novorođenčetom u rukama, morala sići niz nekoliko katova stubama kako bi došla do izlaza.
Jednom izvan bolnice, suočila se s pokušajem pronalaska prijevoza natrag do mjesta na kojem je boravila.
“Proveli smo sat vremena tražeći taksi, a nijedan od vozača nije pristao nas odvesti. Bili su uplašeni nakon jutarnjeg granatiranja u blizini. Na kraju smo pronašli jednog, ali je tražio višu cijenu i nije nas ostavio ispred kuće.”
Jumana kaže da je porođaj u takvim teškim okolnostima ostavio traga. “Psihički sam iscrpljena. Više nemam želje ništa raditi,” priznaje.
No, govori mi da je malena Talia dobro: “Ona je mješavina mojih crta, crta svoje sestre i oca.
“Da nije bilo rata, željela bih slaviti lijep događaj tjedan dana nakon poroda. Pozvala bih sve članove svoje obitelji i organizirala Aqiqah [tradicionalnu islamsku proslavu] za nju,” Jumana zastaje.
Kaže da ne zna što budućnost nosi za njenu obitelj, ali je zahvalna za novi dolazak govoreći: “Ona je moja nada u ovom životu rata i smrti.”
