Amnestija u Peruu potresa zemlju i regiju: predsjednica Dina Boluarte prkosno je potpisala zakon koji otvara zatvore i sudnice za stotine pripadnika vojske, policije i civilnih milicija optuženih za zločine iz najtamnijeg razdoblja moderne peruanske povijesti.
Amnestija u Peruu: tko dobiva, tko gubi
Prema mjeri koju je Kongres usvojio u srpnju, a Boluarte sada potvrdila, amnestija obuhvaća djela počinjena između 1980. i 2000., u vrijeme krvavog sukoba protiv maoističkih pobunjenika. Zakon nalaže i automatsko puštanje na slobodu počinitelja starijih od 70 godina, čak i onih koji već izdržavaju kazne za najteža nedjela.
Dok vlasti tvrde da se time “odaje priznanje” onima koji su se, kako kažu, borili protiv terorizma i u obrani demokracije, udruge žrtava i branitelji ljudskih prava govore o nečuvenoj pljusci pravdi. Za njih je amnestija u Peruu alarm koji briše desetljeća mukotrpnog rada na rasvjetljavanju istine.
Oštre osude iz svijeta i doma
Međunarodna oluja osuda stigla je gotovo istog trena. Juanita Goebertus iz Human Rights Watcha nazvala je zakon “izdajom peruanskih žrtava” koja potkopava desetljeća nastojanja da se osigura odgovornost za zvjerstva. Stručnjaci UN-a i Amnesty International apelirali su na predsjednicu da uloži veto, upozoravajući da se time krši obveza Perua da istraži i procesuira pogubljenja bez suđenja, prisilne nestanke, mučenja i seksualno nasilje.
Upozorenja nisu simbolična: UN eksperti procjenjuju da bi amnestija mogla zaustaviti ili preokrenuti više od 600 tekućih postupaka i čak 156 presuda. Unatoč tome, izvršna vlast je stisnula potpis, i to usprkos nalogu Međuameričkog suda za ljudska prava da se primjena zakona obustavi dok se ne procijene posljedice po žrtve.
Što stoji iza poteza Dine Boluarte?
Boluarte, prva žena na čelu Perua od 2022., poručuje da država “odaje počast” sigurnosnim snagama. Kritičari uzvraćaju da se amnestija u Peruu koristi kao politički štit za one koji su prekoračili ovlasti i sudjelovali u sistemskim zlouporabama. Podsjećaju i na lanjski presedan kad je uvedena zastara za zločine protiv čovječnosti počinjene prije 2002., čime su ugašene stotine istraga.
Ta je inicijativa neposredno koristila i bivšem predsjedniku Albertu Fujimoriju, osuđenom zbog zločina – uključujući masakr civila – koji je iz zatvora pušten 2023. na humanitarnoj osnovi, a preminuo je u rujnu 2024. godine. Kritičari drže da je aktualni zakon logičan nastavak trenda amnestiranja politički moćnih.
Dug sjena prošlosti: TRC, brojke i užasi
Peruanska Komisija za istinu i pomirenje (TRC) procjenjuje da je tijekom dvadesetogodišnjeg sukoba ubijeno oko 70.000 ljudi, a više od 20.000 ih je nestalo. Pobunjeničke skupine poput Shining Path i Tupac Amaru gerile sijale su teror, no TRC bilježi i mračnu statistiku: državni agenti, ponajprije vojska, odgovorni su za 83% dokumentiranih slučajeva seksualnog nasilja.
Ove brojke nisu suhe statistike nego neizbrisive rane zajednica koje i danas traže istinu, sjećanje i minimalnu mjeru pravednosti. Umjesto toga, amnestija u Peruu mnogima zvuči kao konačno zatvaranje vrata istini – i to bez odgovora koje obitelji nestalih očekuju desetljećima.
Što slijedi: sudovi, žrtve i ulica
Pravni analitičari predviđaju val žalbi i ustavnih tužbi, kao i novu rundu bitaka pred međunarodnim institucijama. Aktivisti najavljuju prosvjede, dok žrtve poručuju da neće stati. Ako se amnestija u Peruu počne primjenjivati u punom opsegu, mnogi ključni predmeti mogli bi nestati iz sudnica u jednom potezu pera.
Za sada je jasno tek jedno: odluka je otvorila tektonsku pukotinu povjerenja između države i građana. Hoće li sudovi i međunarodne institucije zaustaviti lavinu i vratiti procesuiranje zločina na tračnice, ili će amnestija u Peruu postati nova norma nekažnjivosti, pitanje je koje će obilježiti peruansku politiku još godinama.