Koliko se zagrebačka zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec s partijskom knjižicom Možemo! razlikuje od onih političara iz bivših vremena s partijskom knjižicom SK ili današnjih s partijskom knjižicom HDZ, SDP, DP, IDSa i drugih vlasnika partijskih, danas bismo rekli stranačkih iskaznica? U ovom ću tekstu potražiti odgovor na to pitanje.
U mojoj je mladosti carevao jednopartijski sustav. Savez komunista Jugoslavije, odnosno Savez komunista Hrvatske. Čelni političari za svojih su mandata doprinosili zajednici tako da su primjerice asfaltirali ulice, ali to bi prvo napravili za svoje selo i povukli asfalt do svoje kuće. Ma i oni su od krvi i mesa, prvo naprave sebi, ali dobijemo i mi – pomirljivo su govorili mještani. I malo pomalo, to da prvo napraviš nešto za sebe, za svoje ljude i svoj kraj postalo je uvriježeno.
Kao i to da u politiku ulaziš radi vlastitih probitaka. Kako prije, tako je i danas. Ako nisi član partije skučene su mogućnosti za napredovanje. A ako si ambiciozan, partijska knjižica brže otvara vrata uspjehu. Tako je bilo u doba komunističke partije, asfaltiranje ulice do svoje kuće postala je svojevrsna matafora moći političara, a tako je i danas. Prvo partijska knjižica SK, a sada partijska knjižica HDZ , SDP, IDS, DP ili bilo koje druge stranke koja je na lokalnoj vlasti.
A onda se u Zagrebu pojavilo pravo osvježenje, jedna nova snaga, Možemo! s pričom o novom svijetu jednakih prilika koji donose i sa zaraznom nadom da se stvari mogu mijenjati. I sada da u priču uvedem junakinju, zamjenicu zagrebačkog gradonačelnika Danijelu Dolenec. Evo što ona kaže sa sebe i politiku koju provodi:
„U Zagrebu više nema pogodovanja, nema insajdera, nema dodvoravanja velikim igračima. Gradimo sustav u kojem vrijede jednaka pravila za sve i stvaramo temelje za društvo u kojem prosperiramo neovisno o tome čiji smo“.
Tko se ne bi poistovjetio s Danijelom Dolenec – jednaka pravila za sve, prosperiramo neovisno o tome čiji smo i čitav niz takvih izjava. S time se mogu poistovjetiti svi osim onih koji u novčaniku pored osobne nose i iskaznicu HDZea, SDPea, DPea ili bilo koje druge stranke.
Prije nego što nastavim priču pogledajte kratki video opozicijskog zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Dejana Kljajića.
Još jednom citiram riječi Danijele Dolenec – „U Zagrebu više nema pogodovanja, nema insajdera, nema dodvoravanja velikim igračima. Gradimo sustav u kojem vrijede jednaka pravila za sve i stvaramo temelje za društvo u kojem prosperiramo neovisno o tome čiji smo“. Kako savršeno rečeno!
Poslije ovog videa zastupnika Dejana Kljajića u kakvom svjetlu vidite gospođu Danijelu Dolenec? Je li ona ta moderna hrvatska političarka koju su na temelju riječi birali Zagrepčani, a ne na temelju izvedenih djela ili je Danijela Dolenec kao oni političari saveza komunista koji su prvo dovodili struju u svoje kuće i asfaltirali ceste prema svojoj kući.
Dragi Zagrepčani pitat ću vas znate li gdje je u Zagrebu napravljeno najviše kružnih tokova i gdje je naviše Zrinjevac kosio travu? Naravno, to je retoričko pitanje – nije teško zaključiti u kojem dijelu Zagreba je ta iznimna aktivnost i koliko je to povezano s adresom zamjenice zagrebačkog gradonačelnika.
Kao gradski zastupnik imao sam bezbroj polemika s Danijelom Dolenec. Bili smo na suprotnim političkim stranama – ona u ime vlasti i pozicije, ja kao oporbeni zastupnik. I logično je da se nismo slagali u stavovima i rješenjima. Ono što meni nije bilo logično to je da njen najčešće smiren i elokventan nastup nije imao uši kojima bi čuo argumente suprotne političke strane.
Potpuna zatvorenost i hladnoća zamotana celofanom dopadljive rječitosti. Jedan je kolega zastupnik slikovito rekao ocjenjujuću njen elokventan nastup i njenu nesposobnost da čuje drugoga osim sebe, rekao je da je Danijela Dolenec kao anđeo zaključanog srca. Izvana hini otvorenost, inkluzivnost, poštenje i ljepost, a iznutra proračunata hladnoća.
Podsjetio me video Dejana Kljaića na dane dok sam bio zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini i najčešće sam se javljao na skupštinskim temama koje je s pozicije gradske vlasti pokrivala Danijela Dolenec. I nekako, nisam se začudio otkrićem zastupnika Dejana Kljaića – kad se skine šuškavi ukrasni omot s priče Danijele Dolenec sve se svede na sliku komunističkog političara s početka ove priče koji je prvo u svoje selo doveo struju i asfalt i prvo je na svoju kuću prikvačio telefonski kabel.
Nenad Predovan
