Avioni bez pilota lete niže nego što se očekuje
Iznad polja lucerne u kalifornijskoj dolini San Joaquin mala letjelica za prskanje usjeva leti zastrašujuće blizu tla. Ipak, opasnost za ljude znatno je manja jer u njoj nema pilota. Avioni bez pilota tvrtke Pyka osmišljeni su za potpuno samostalan rad, od polijetanja i praćenja zadane rute do slijetanja nakon obavljenog zadatka.
Russ Marotzke, inženjer za testiranje letova u Pyki, tvrdi da njihova letjelica može letjeti niže nego što bi to mogao ljudski pilot. Manja udaljenost od usjeva smanjuje raznošenje sredstva za prskanje vjetrom, zbog čega je potrebno manje kemikalija nego tijekom konvencionalnog prskanja iz zraka. Takav pristup mogao bi poljoprivrednicima donijeti precizniji rad i učinkovitiju uporabu sredstava.
Utrka za novu generaciju zrakoplovstva
Pyka posluje iz preuređenog hangara iz Drugoga svjetskog rata s pogledom na zaljev San Francisco. Tvrtka razvija autonomne letjelice s fiksnim krilima koje nemaju pilotsku kabinu, a namijenjene su prskanju poljoprivrednih površina i prijevozu tereta. Avioni bez pilota dio su sve ozbiljnije tehnološke utrke u kojoj nekoliko kompanija pokušava takve sustave uvesti u redovitu komercijalnu uporabu.
Najviše pozornosti dosad su privlačili električni zračni taksiji s vertikalnim polijetanjem i slijetanjem. Međutim, paralelno se razvija manje primjetan, ali potencijalno važan sektor autonomnih letjelica s klasičnim krilima. Njihov prvi posao trebali bi biti zadaci poput prskanja usjeva i dostave tereta, dok proizvođači dugoročno računaju i na mogućnost prijevoza ljudi.
Avioni bez pilota već rade u Brazilu
Oko desetak Pykinih letjelica već se koristi u Brazilu, gdje prskaju usjeve poput pamuka i soje. Poslove koje su prije obavljali ljudski piloti sada preuzimaju električne autonomne letjelice. Avioni bez pilota imaju raspon krila od 11,5 metara, pa ih je teško opisati samo kao velike dronove. Njihove dimenzije i nosivost približavaju ih klasičnim manjim poljoprivrednim zrakoplovima.
Električni model za prskanje ima bateriju smještenu u nosu, može letjeti približno 35 minuta i u središnjem spremniku nositi do 300 litara tekućine. Prije leta inženjeri na računalu označavaju područje koje treba obraditi. Softver zatim sam izrađuje rutu, uzimajući u obzir unaprijed kartirane prepreke, među kojima su i obližnji električni vodovi.
Letjelica sama nastavlja ondje gdje je stala
Tijekom demonstracije polijetanje s piste uz polje prošlo je bez poteškoća. Nakon približno 15 minuta letjelica je prepoznala da joj ponestaje tekućine, koja je za potrebe testa bila obična voda. Sama je sletjela kako bi joj tehničari ručno napunili spremnik i zamijenili bateriju. Avioni bez pilota potom mogu ponovno poletjeti i nastaviti prskanje točno na mjestu na kojem su prekinuli zadatak.
Suosnivač i direktor Pyke Michael Norcia smatra da je potpuno razvijen sustav putničkog prijevoza krajnji cilj industrije. Zamišlja veliku flotu letjelica kapaciteta manjeg autobusa koje bi prevozile putnike duž istočne i zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država. Prema njegovoj procjeni, avioni bez pilota mogli bi do takve faze stići čak i prije industrije električnih zračnih taksija.
Više:
Slučaj Grahama Stainesa pred preokretom: Hoće li ubojica izaći na slobodu?
Izraelska okupacija južnog Libanona širi se: Prizori iza zatvorene granice otkrivaju razmjere razaranja
Građani očajni: stjenice u Zagrebu prekrile stabla, stručnjaci otkrili jesu li opasne
