Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum i time zapalili svjetsku pozornicu: u dramatičnom finalu u Bijeloj kući, uz Donalda Trumpa, stoljetni rivali stisnuli su ruke, obećali vječan prekid vatre i otvaranje novih ruta, poslova i diplomatskih vrata.
Ekskluzivno: potpis u Bijeloj kući
Pred kamerama je Trump dogovor proglasio povijesnim, a Ilham Alijev i Nikol Pašinjan potvrdili su da je ‘došlo vrijeme mira’ nakon desetljeća krvi i suza izazvanih sukobom oko Gorskog Karabaha.
Bijela kuća otkrila je i plan za izgradnju megakoridora nazvanog Trump Route for International Peace and Prosperity, koji bi povezao Azerbajdžan s autonomnom eksklavom Nahčivanom preko armenskog teritorija — prometna žila kucavica koja bi regiji donijela milijarde.
Godinama je Alijev tražio koridor do Nahčivana, dok je Erevan inzistirao na suverenom nadzoru, a pregovori su pucali uz prijetnje da će se cesta uzeti silom; sada Washington jamči, a obje strane prisežu na suradnju.
Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum — što slijedi?
Dogovor otvara željezničke i cestovne pravce, vraća putovanja te resetira diplomatske kanale, a Washington želi produbiti utjecaj u Kavkazu kroz energiju i tehnologiju — Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum — uz sporazume.
Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum zvuči kao nemoguća misija koja je preko noći postala stvarnost, pa čak i skeptici priznaju da je Trump u šest mjeseci napravio čudo, kako je Alijev slikovito poručio.
Trumpova ruta mira i blagostanja
No naziv mega-projekta — Trump Route for International Peace and Prosperity — već izaziva bure: za jedne hrabar pečat američke moći, za druge provokacija Moskvi i Ankari, te riskantna ovisnost regije o geopolitičkim strujama.
Alijev je trijumfalno poručio da uspostavljaju mir na Kavkazu i da su izgubljene godine zbog okupacija i krvi sada prošlost, dok je Pašinjan potpis nazvao prekretnicom, a Trump svečano objavio da će nekoć zakleti neprijatelji postati dugoročni partneri.
Povijesni zaokret i globalni potres
Tri i pol desetljeća gorio je ratni plamen oko Gorskog Karabaha, etnički armenskog područja unutar Azerbajdžana, s primirjima koja su se rušila poput domina; zato današnja objava odzvanja kao tektonski poremećaj — Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum i obećali zauvijek utišati oružje.
SAD će, uz posredovanje, širiti trgovinu energentima i tehnologijom s obje zemlje, dok se otvaraju granice za putnike, kamione i vlakove; investitori već mirišu priliku, a regija sanja brži, sigurniji prolaz do tržišta.
Naravno, postoje skeptici: Kremlj, Ankara i Teheran pažljivo motre, a regionalni jastrebovi podsjećaju da su krhki papiri često gorjeli na prvoj iskri; no potpisnici tvrde da je ovo ‘zauvijek’, uz američko jamstvo i odvraćanje.
U Armeniji i Azerbajdžanu reakcije su podijeljene: jedni slave kraj agonije, drugi zaziru od kompromisa, ali ritam događaja ne staje — Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum i prihvatili nove obveze nadzora i tranzita.
Ako sve strane izdrže pritiske i iskušenja, Kavkaz bi mogao postati nova zona suradnje, a ne ratovanja — i zato ova rečenica odzvanja snagom: Azerbajdžan i Armenija potpisali mirovni sporazum.
Najveća točka lomljenja ostaje koridor prema Nahčivanu: Armenija traži suverenu kontrolu i sigurnosne garancije, Azerbajdžan inzistira na neometanom prolazu ljudi i robe, dok SAD nudi financiranje, standarde i nadzor kako bi promet tekao bez prepreka i provokacija.
U sjeni potpisâ bruji i energija: naftovodi, plinovodi i digitalne mreže mogli bi dobiti novu arteriju, a Bruxelles, London i Peking gledaju kako se karta moći preslaguje, dok Trumpov potpis na ruti već stvara novu legendu.
Fotografija stoljeća možda je nastala upravo u hramu američke politike, u raskoši dvorana gdje su državničke sudbine krojene i rušene. Od ovog petka, svijet mjeri vrijeme prije i poslije tog stiska ruke — dok vlakovi, kamioni i diplomati čekaju zeleno svjetlo.
Je li ovo početak trajnog mira ili tek predah pred novu oluju, saznat ćemo brže nego itko očekuje na Kavkazu.