Druga fundacija SPV našla se u središtu novih pitanja nakon što je poznati hrvatski poduzetnik i investitor Nenad Bakić javno problematizirao financijsku povezanost društva koje vodi Marko Rakar s fondom ORCA BASON uhićenog ekonomista Vuka Vukovića. Bakić ne iznosi konačne optužbe, ali postavlja pitanja na koja dosad nisu ponuđeni potpuni i dokumentirani odgovori.
U središtu priče nalazi se podatak koji je javno potvrdio sam Marko Rakar: ORCA BASON Fund posjeduje 37,8 posto obveznica koje je Druga fundacija SPV d.o.o. izdala 2024. godine. Vuk Vuković istodobno je desetpostotni suvlasnik Druge fundacije i još je u javnim registrima bio naveden kao njezin prokurist, odnosno osoba ovlaštena zastupati društvo.
Bakić zato pita je li riječ samo o običnom ulaganju fonda ili o poslovnom odnosu koji zahtijeva mnogo detaljnije objašnjenje.
Druga fundacija SPV i prvo pitanje: Zašto je fond ulagao u Hrvatsku?
Prvo pitanje odnosi se na investicijsku strategiju fonda. Prema materijalu koji je Bakić priložio svojoj objavi, ORCA BASON predstavljao se kao fond koji kapital ulaže u Sjedinjenim Američkim Državama. Istodobno je postao najveći pojedinačni financijer obveznica koje je izdala hrvatska Druga fundacija SPV.
Ako je fond svojim ulagateljima doista predstavljao da kapital ulaže isključivo na američkom tržištu, potrebno je objasniti kako se u tu strategiju uklapa kupnja obveznica zagrebačkog društva koje financira sudske postupke protiv hrvatskih banaka. Treba utvrditi i je li ulaganje bilo prikazano u izvještajima fonda te jesu li ulagači bili upoznati s njegovim uvjetima.
Bakić smatra da je to pitanje morao postaviti i Rakar prije prihvaćanja novca. Druga fundacija SPV morala je znati tko kupuje njezine obveznice, koliko ulaže i pod kojim uvjetima, ali zasad nije javno objavljena potpuna dokumentacija iz koje bi se vidjelo kako je posao dogovoren.
Tvrdnju da je ORCA BASON ulagao isključivo u SAD zasad treba pripisivati Bakiću i materijalu koji je objavio jer cjeloviti dokument fonda iz kojeg bi se vidjela sva dopuštena ulaganja nije javno predstavljen.
Čiji je novac završio u obveznicama?
Drugo pitanje još je osjetljivije: iz kojeg je izvora ORCA BASON financirao kupnju obveznica? Je li riječ o zajedničkoj imovini svih ulagatelja fonda, novcu određenog ulagatelja, sredstvima upravitelja ili prihodima društva koje je upravljalo fondom?
Bakić pita jesu li svi ulagatelji fonda imali jednak ekonomski interes u obveznicama Druge fundacije ili su pojedina ulaganja i prihodi bili odvojeni. Bez uvida u strukturu fonda, njegove interne račune i izvještaje ulagateljima nije moguće dati siguran odgovor.
To pitanje postaje posebno važno zbog optužbi američkog saveznog tužiteljstva. Vukovića se tereti da je ulagateljima slao izvještaje u kojima su prinosi fonda bili prikazani višima od stvarno ostvarenih. Tereti ga se i za slanje krivotvorenih brokerskih izvještaja jednom potencijalnom ulagatelju.
Jesu li naknade obračunavane na navodno uvećane rezultate?
Investicijski fondovi upraviteljima često plaćaju naknadu za upravljanje i dodatnu naknadu povezanu s ostvarenim rezultatom. Bakić zato postavlja pitanje kako je ORCA BASON obračunavao naknade te jesu li one bile vezane uz prinose koje američko tužiteljstvo sada osporava.
Ako bi se pred sudom dokazalo da su rezultati bili namjerno prikazivani višima od stvarnih, trebalo bi utvrditi jesu li na temelju takvih rezultata naplaćivane veće naknade. Tek nakon toga moglo bi se provjeravati je li dio takvog novca izravno ili neizravno završio u poslovima povezanim s Drugom fundacijom.
To zasad nije utvrđena činjenica, nego pitanje koje proizlazi iz američkih optužbi i Bakićeve analize. Nisu objavljeni podaci koji bi pokazali jesu li obveznice kupljene imovinom fonda, upraviteljskim naknadama ili nekim trećim izvorom.
Što je Druga fundacija SPV mogla znati?
Bakić otvara i pitanje znanja ljudi unutar hrvatskog društva. Vuković nije bio samo upravitelj fonda koji je kupovao obveznice. Bio je i suvlasnik te prokurist društva koje je taj novac primilo.
Takva višestruka uloga sama po sebi ne dokazuje nezakonitost, ali otvara pitanje mogućeg sukoba interesa i obveze objavljivanja odnosa povezanih osoba. Javnosti nije poznato tko je u ime Druge fundacije pregovarao s ORCA BASON-om, tko je odobrio posao ni je li Vuković sudjelovao na obje njegove strane.
Rakar tvrdi da Vuković nikada nije koristio prokuru i da nije sudjelovao u operativnom poslovanju. Nakon njegova uhićenja pokrenuo je postupak opoziva prokure. Time se, međutim, uklanja samo Vukovićeva ovlast zastupanja. On i dalje ostaje desetpostotni suvlasnik, dok ORCA BASON i dalje drži 37,8 posto obveznica.
Poslovna veza zato nije nestala brisanjem prokure.
Bi li društvo moralo vratiti moguću imovinsku korist?
Bakić postavlja hipotetsko, ali pravno i financijski ozbiljno pitanje: što ako bi američki postupak pokazao da je dio novca povezan s navodno lažno prikazanim rezultatima završio u financiranju hrvatskog društva?
Sama činjenica da je Druga fundacija primila ulaganje od fonda ne znači da je znala za eventualne nepravilnosti niti da je počinila bilo kakvo kazneno djelo. Za bilo kakvu odgovornost trebalo bi utvrditi podrijetlo konkretnog novca, znanje odgovornih osoba i okolnosti pod kojima je financiranje prihvaćeno.
Međutim, ako bi se dokazalo da je društvo primilo imovinsku korist povezanu s kaznenim djelom i da su odgovorne osobe znale njezino podrijetlo, otvorila bi se znatno ozbiljnija pitanja. Bakić upravo zato traži objašnjenje prije donošenja zaključaka.
Još jedan ulagatelj znao je za obje strane priče
Dodatnu pozornost privlači činjenica da je obveznice kupio i Lucijan Carić, koji je ulagao i u ORCA BASON. Prema javno objavljenim podacima, Carić je u prvoj tranši obveznica Druge fundacije vrijednoj 400.000 eura držao oko 26,4 posto, odnosno približno 105.600 eura. ORCA BASON tada je držao oko 246.800 eura ili 61,7 posto prve tranše.
Carić je naknadno izjavio da su, koliko se sjeća, ulagatelji fonda bili obaviješteni o ulaganju u Drugu fundaciju. Smatra da sama koncentracija kapitala nije problematična, ali je priznao da ne zna postoji li problem sukoba interesa i povezanih osoba prema američkim pravilima.
Upravo taj odnos Bakić smatra indikativnim: osoba koja je ulagala u ORCA BASON istodobno je kupovala obveznice istog hrvatskog društva koje je financirao fond. Bakić pita je li ulagače začudilo moguće odstupanje od predstavljene američke investicijske strategije.
Bakić tvrdi da je upozoravao prije uhićenja
Bakić podsjeća da je i prije uhićenja javno propitivao rezultate ORCA BASON-a. Kaže da nije tvrdio da je riječ o prijevari, nego da je upozoravao kako nešto ne odgovara u prikazanoj izvedbi fonda.
Američki istražitelji sada tvrde da su pronašli velike razlike između izvještaja poslanih ulagateljima i brokerskih podataka. Za 2023. godinu jednom je potencijalnom ulagatelju navodno prikazan prinos od 19,05 posto, dok je brokerski izvještaj pokazivao gubitak od 22,46 posto. Za 2024. navodno je prikazan prinos od 38,44 posto, dok su brokerski podaci pokazivali 16,39 posto.
Te optužbe tek trebaju biti dokazane. Međutim, one Bakićevim ranijim upozorenjima daju novu težinu i dodatno otvaraju pitanje je li netko od hrvatskih poslovnih partnera tražio neovisnu potvrdu rezultata fonda.
Rakar mora objasniti cijelu financijsku konstrukciju
Bakić je svoju objavu završio izravnim pozivom Marku Rakaru da odgovori. Za javnost više nije dovoljno samo objašnjenje da poslovanje Druge fundacije teče neometano i da obveznice dospijevaju 2029. godine.
Potrebno je objaviti ukupnu vrijednost svih izdanih obveznica, popis njihovih vlasnika u dopuštenom opsegu, kamatne stope, način ugovaranja posla s ORCA BASON-om te podatak iz kojeg je izvora fond platio obveznice. Treba odgovoriti i je li Vuković sudjelovao u pregovorima, jesu li analizirani mogući sukobi interesa i je li društvo vidjelo dokumente o investicijskoj strategiji fonda.
Dok tih odgovora nema, Druga fundacija SPV ostaje nerazjašnjena hrvatska karika priče koja je završila u američkom kaznenom postupku. Bakić svoje zaključke pažljivo ostavlja u području „ako“ i „kad bi“, ali pitanja koja postavlja više se ne mogu jednostavno zanemariti.
Više:
Uhićeni Vuk Vuković i Marko Rakar nisu bili sposobni registrirati ni e-mail u Sudskom registru
REKONSTRUKCIJA: Uhićenje Vuka Vukovića – tajni trag iz Zagreba završio je pred vratima na Manhattanu
