Na današnji dan, 5. veljače, obilježava važan trenutak u hrvatskoj političkoj povijesti. Naime, 1910. godine, Nikola pl. Tomašić postao je hrvatski ban, preuzimajući odgovornu ulogu na političkoj sceni, tada u sastavu Austro-Ugarske.
Prije nego što je preuzeo dužnost bana, Tomašić je imao značajnu političku karijeru. Već 1893. godine postao je zastupnik Narodne nagodbene stranke za vrbovski, a kasnije ogulinski kotar. Njegova aktivnost u politici nastavila se i kao član zastupstva Grada Zagreba, gdje je zauzimao važne pozicije, a bio je i predsjednik kluba hrvatskih zastupnika u ugarsko-hrvatskom saboru.
Nikola Tomašić se isticao u svojoj borbi za očuvanje hrvatskog identiteta i jezika, a 1903. godine služio je kao ministar za Hrvatsku u vladi ugarskog premijera Károlyja Khuen-Héderváryja. Njegova odlučnost u suprotstavljanju mađarizaciji bila je prepoznata, a isticao se i kao pravnik i ekonomist.
U zajedničkom saboru 1903. pozivao je na razum nakon protumađarskih izgreda, zahtijevajući prekid mađarizacije Hrvatske, a kad mu je neki zastupnik dobacio da je svadljivac, odvratio je povišenim glasom: “Ako se napada moj jezik, imam pravo prigovarati!”
Kada je Khuen-Héderváry ponovno postao ugarski premijer 1910. godine, Tomašić je preuzeo ulogu bana. U tom je razdoblju djelovao kao produžena ruka premijera, no suočio se s izazovima u suradnji s Hrvatsko-srpskom koalicijom te neuspjelim pokušajem osnivanja jake režimske stranke.
Između političkih dužnosti, Tomašić je doprinio i financijskom sektoru, gdje je bio pravni savjetnik i potpredsjednik hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke. Njegov doprinos u osnivanju banke za parcelaciju i hrvatsko-slavonske zemaljske središnje štedionice također je ostao zabilježen.
Nakon završetka banovanja 1912. godine, Tomašić se povukao iz aktivne politike i posvetio znanstvenom radu. Njegova opsežna studija o temeljima hrvatskih državnih prava ostavila je dubok trag u historiografiji, a njegov nadimak “ban znanstvenik” svjedoči o širini njegova intelektualnog doprinosa.
Nikola pl. Tomašić preminuo je 29. svibnja 1918. godine na svom imanju u Trešćerovcu kod Ozlja, ostavljajući iza sebe naslijeđe borbe za hrvatski identitet i pravnu tradiciju.