Bleiburg ponovno otvara jedno od najbolnijih pitanja hrvatske povijesti: tko je znao, tko je šutio i tko je odgovoran za sudbinu hrvatskih vojnika i civila nakon završetka Drugog svjetskog rata?
Na predstavljanju dvojezične knjige “Bleiburška tragedija i britanska obmana: Svjedočanstva bivših britanskih časnika” autora dr. sc. Ante Čuvala, izrečene su snažne poruke koje ovu temu vraćaju u središte javnosti.
Bleiburg kao rana koja ne zacjeljuje
Promocija je započela pjesmom “Proljeće u Bleiburgu”, koju je 1991. napisao pokojni Ivo Fabijan. Već ti stihovi, puni boli i sjećanja, najavili su ozračje događaja posvećenog žrtvama čiji grobovi u mnogim slučajevima ni danas nisu obilježeni.
Moderator dr. sc. Božo Skoko podsjetio je kako knjiga baca novo svjetlo na povijesne činjenice, osobito na ulogu britanske vojske u izručenju hrvatskih vojnika i civila Titovim komunističkim snagama u svibnju 1945.
Prema iznesenim tvrdnjama, knjiga govori o stradanjima oko 200 tisuća hrvatskih vojnika i pola milijuna civila, o ubojstvima, mučenjima, zlostavljanjima i masovnim grobnicama koje su desetljećima bile prešućivane.
Britanski časnici progovorili o onome što se nije smjelo znati
Jedna od najvećih vrijednosti knjige jest činjenica da donosi dubinske intervjue s bivšim časnicima britanske Osme armije, ali i dokumente iz Britanskog nacionalnog arhiva.
Redatelj i producent Mike Palaich, hrvatski Amerikanac treće generacije, objasnio je kako je njegov projekt počeo još 1985. godine. Prvotna ideja bila je snimiti što više svjedočanstava preživjelih s Bleiburga i Križnog puta, slično načinu na koji su Židovi dokumentirali svjedočanstva preživjelih iz Holokausta.
No nakon susreta s Nikolai Tolstoy-em projekt se proširio i na bivše britanske vojne svjedoke. Palaich je rekao da je cilj bio dokumentirati istinu iz prve ruke, kroz ljude koji su vidjeli što se dogodilo.
Posebno je snažno odjeknula njegova poruka da žrtve “ne traže osvetu”, nego priznanje da su njihova ubojstva konačno viđena, zapisana i priznata.
Bleiburg i pitanje britanske odgovornosti
U knjizi se, prema riječima predstavljača, nalaze iskazi britanskih časnika koji su svjedočili izručenjima i posljedicama tih odluka. Autor dr. sc. Ante Čuvalo posebno je istaknuo i svjedočanstvo jednoga britanskog časnika koji je zapisao da je izručio 900 Hrvata u smrt.
Taj detalj dodatno otvara pitanje: jesu li britanski vojnici samo izvršavali zapovijedi ili su znali da zarobljenike šalju u smrt?
Knjiga tvrdi da su hrvatski vojnici i civili, nakon što su se predali britanskim snagama, vraćeni jugoslavenskim komunistima. Nakon toga uslijedili su Križni putevi, marševi smrti, pogubljenja i nestanci.
Povjesničari: Istina je i danas potrebna
Dr. sc. Wollfy Krašić naglasio je kako je hrvatska politička emigracija desetljećima čuvala sjećanje na Bleiburg, dokumentirala svjedočanstva i pokušavala upoznati zapadnu javnost s razmjerima tragedije.
Podsjetio je da su informacije o ovim događajima već nakon rata stizale do američke javnosti, Kongresa i Ujedinjenih naroda, ali da je tema u domovini dugo bila zabranjena.
Dr. sc. Vladimir Šumanović istaknuo je tri razine ove tragedije: slom hrvatske države, masovna ubojstva vojnika i civila te desetljeća šutnje. Posebno je upozorio da ni danas ne postoji potpun poimenični popis žrtava.
Prema njegovim riječima, upravo zato je važno istraživati grobnice, arhive i svjedočanstva, jer se iza svake brojke nalazi konkretan čovjek, obitelj i sudbina.
“Bleiburg to smo mi”
U emotivnom obraćanju autor dr. sc. Ante Čuvalo rekao je kako ovu knjigu vidi kao plod zajedništva domovine i hrvatskog iseljeništva. Zahvalio je supruzi Ivani, obitelji, Mikeu Palaichu i svima koji su pomogli da knjiga bude objavljena.
Posebno se obratio mladim povjesničarima i studentima, poručivši im da povijest ne smiju promatrati jednostrano.
Njegove riječi snažno su odjeknule: “Bleiburg to smo mi. Bleiburg smo mi. To je dio nas.”
Time je autor jasno poručio da ova tema nije samo pitanje prošlosti, nego i pitanje identiteta, istine i odgovornosti prema budućim generacijama.
Istina koja se više ne može poreći
Na predstavljanju je više puta naglašeno da knjiga nije poziv na osvetu, nego na istinu. Upravo zato svjedočanstva britanskih časnika imaju posebnu težinu: dolaze od ljudi koji nisu bili dio hrvatske emigrantske memorije, nego pripadnici pobjedničke vojske.
Poručeno je kako ova knjiga donosi dokaze treće strane — britanske svjedoke i britanske dokumente iz 1945. godine — koji potvrđuju da tragedija Bleiburga, Križnog puta i britanske uloge u tim događajima nije mit, nego povijesna stvarnost.
Poruka promocije bila je jasna: Bleiburg više ne smije biti tema šutnje, straha i ideoloških manipulacija.
Više:
Obračun Beroševaca i stručnjaka u Ministarstvu zbog afere CEZIH?
