Branko Kolarić i Renato Petek u borbi za prvo mjesto zagrebačkog SDPea

Da su izbori bili pravovaljani i da nije bilo jednog nesretnog glasačkog listića više u glasačkoj kutiji zbog čega su izbori poništeni, već bismo prošle subote imali predsjednika zagrebačke organizacije SDPea – Branku Kolariću su do natpolovične većine na Peščenici Žitnjak trebala 24 glasa, a dobio ih je 30.

Ispod površine i daleko od javnosti vodi se rovovska bitka u zagrebačkom SDPeu za mjesto prvoga čovjeka gradske organizacije.  Možda je moglo biti sve riješeno prošle subote, ali zbog jednoga glasačkog listića više u glasačkoj kutiji u gradskoj četvrti Peščenica Žitnjak izbori će se ponoviti i tek tada ćemo vidjeti hoće li sve biti gotovo u prvom krugu ili će biti potreban drugi krug.

Da su izbori bili pravovaljani i da nije bilo jednog nesretnog glasačkog listića više u glasačkoj kutiji zbog čega su izbori poništeni, već bismo prošle subote imali predsjednika zagrebačke organizacije SDPea – Branku Kolariću su do natpolovične većine na Peščenici Žitnjak trebala 24 glasa, a dobio ih je 30.

I ako mislite da ti izbori nisu važni onda se varate. Oba kandidata koja su ostala u igri, Branko Kolarić i Renato Petek rekli su da će ići u borbu za mjesto gradonačelnika. Za razliku od prošlih izbora ovaj put SDP mogao bi imati puno značajniju ulogu u izbornoj utrci, pogotovo ako do kraja godine naprave značajan odmak od sadašnjeg koalicijskog partnera Možemo.

Na subotnje unutarstranačke izbore SDPea u Zagrebu izašla su 834 birača. Netko će reći da je to mali broj SDPeovaca za cijeli Zagreb, ali to i nije baš tako – na birališta su izašli SDPeovci iz svih 17 gradskih četvrti i to u višestruko većem broju i svakoj gradskoj četvrti nego što je broj vijećničkih mjesta u njima.

Rezultat izbora je sljedeći – daleko najviše glasova dobio je sadašnji vršitelj dužnosti predsjednika Branko Kolarić, 394 glasa, zatim Renato Petek s 276 glasova, a najmanje je dobio Igor Dragovan – 159 glasova. Prokomentirat ću uspjeh Kolarića i Peteka, ali malo ću stati na Dragovanu.

Dragovana bije glas da je Milanovićev čovjek. I to nije beznačajno, govori o Mihanovićevom utjecaju na zagrebački SDP koji nije ni približno takav kakav je u organizacijama SDPea u ostatku Hrvatske. Ne mogu odoljeti, a da ne kažem zašto je to tako. Vrlo ću kratko u bližu povijest – SDP je s Milanom Bandićem na čelu bio neprikosnoven u Zagrebu. Ni jedna stranka nije SDPeu u Zagrebu mogla ni do koljena.

I onda je, da sasvim pojednostavnim, Milanović izgubio Bandića – sjećate se predsjedničkih  izbora. Hirovit kakav je i danas Milanović nije znao naći račanovsku crtu i zadržati Bandića. To je bio raspad zagrebačkog SDPea od kojeg se SDP nikada nije oporavio. Ni dan danas. Bandić je osnovao svoju stranku i hametice potukao sve na zagrebačkim izborima. No, bez SDPea nije bio toliko jak u Gradskoj Skupštini i morao je tražiti druge saveze kako bi mogao provoditi politike s kojima je dobio izbore.

I onda se dogodio jedan trenutak kad SDP nije bio na visini zadatka. Da bi Bandiću prošao proračun trebao je i ruke SDPea koji su mu tada bili oporba. Baš kao što je i desnica s Hasanbegovićem na listi Brune Esih bila oporba u Gradskoj Skupštini. Bandić je razgovarao s SDPeom, veliki je ulog bio u igri, ime poznatog zagrebačkog trga, SDP je bio uporan u otklonu od Bandića i tako je izgubio i Trg maršala Tita i dalje je ostao u opoziciji sve više se pretvarajući u mlađega brata tada agilnom Možemo. Bandić je bio politički pragmatik, da bi ostao na čelu Zagreba prihvatio je prijedlog desnice o promjeni naziva trga, a nezreli SDP kockao se s Trgom maršala Tita i prokockao ga. To što više nema Trga maršala Tita u zagrebu ide na SDPeovu, ne na Bandićevu dušu.

Ima još toga, ali da se vratimo na temu – izbori za prvog čovjeka zagrebačkog SDPea moraju se ponoviti u gradskoj četvrti Peščenica-Žitnjak. Na izbore je u toj gradskoj četvrti izašlo 100 članova. Nijedan glas nije dobio Dragovan, 30 glasova dobio je Kolarić, a 70 Petek. Da je glasovanje bilo ispravno, da nije bilo tog jednog glasačkog listića više u prebrojavanju glasova imali bismo predsjednika zagrebačke organizacije SDPea već u prvom krugu – Kolarić je za natpolovičnu većinu trebao 24 glasa, a dobio ih je 30.

Je li racionalna bila odluka da se ponište izbori zbog jednog glasačkog listića više koji nije mogao utjecati na izbore, diskutabilno je. SDP je pokazao dosljednost i dobio gnjavažu ponovnog izlaza na izbore. Sada se karte miješaju ispočetka i oba su rezultat moguća – da imamo pobjednika u prvom krugu ili da se uđe u drugi krug na kojem bi svi zagrebački SDPeovci birali između Kolarića i Peteka.

Ako glasači na Peščenici Žitnjak glasuju jednako kao na poništenim izborima skratit će muke izlaska na drugi izborni krug za cijelu gradsku organizaciju i samima sebi. No, na taj način ne smijemo gledati na stvari – ponovljeni izbori novi su moment.

Svaki od kandidata ima i svojih prednosti i mana, a prednosti i mane vrlo se često miješaju jer što je za nekog glasača percepcija  prednosti, za drugoga to može biti percepcija slabosti:

Za Kolarića znamo sve o školovanju i zaposlenu, karijeri, za Peteka se treba potruditi i surfati internetom. Kolarić govori smireno i analitički, Petek ima smisao za performans i bombastičnost. Peteku je prednost što je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba pa nema nikakve tajne oko njegovoga načina djelovanja. Prednost mu je i u tome što ga svi, pa i sam Tomašević percipira kao oporbu, a ne kao koalicijskog partnera.

Kolariću je možda mana što nije u Gradskoj skupštini pa ga nismo vidjeli na djelu u zastupničkom odijelu, a možda  mu je to i prednost jer se nije morao sagibati pod Grbinovim diktatom potpune lojalnosti Tomaševiću – pitaj Boga kako bi završio da je bio zastupnik, možda bi doživio sudbinu Gotovca kojega je Grbin izbacio iz SDPea samo zato što je pokazivao blage naznake protivljenja Tomaševiću.

Kolarić je timski igrač, Petek iskazuje jaku osobnost. I jedno i drugo može biti prednost i mana u narednim mjesecima vrlo intenzivnog rada na lokalnim, odnosno za Zagreb i regionalnim izborima.

Prednost je Peteka što je kao skupštinska pozicija često istupao kritikom svojstvenom opoziciji i zato je bio rado viđen gost u medijima. Kolarić ga sada sustiže u javnim nastupima vrlo kvalitenim intervjuima i jasnim izlaganjem političkoga programa. Prednost je Kolarića što je duže u SDPeu od Peteka. Peteku ulazak u SDP nije išao baš glatko, ali to je nadoknadio aktivnošću u Gradskoj skupštini.

I jedan i drugi narednih par dana trebaju dati sve od sebe i doći do srca SDPeovaca na Peščenici-Žitnjak o kojima ovisi hoće li biti drugoga kruga ili ga neće biti kao što ga ne bi bilo da nije iskrsnuo taj nesretni glasački listić više. Vjerovat ćemo službenoj informaciji iz SDPea da s tim glasačkim listićem više nije bilo nikakvoga podmetanja i malverzacije – nikamo nas ne bi dovela rasprava o tome.

I da zaključim – Kolarić ide s ogromnom prednošću koju su mu iskazali zagrebački SDPeovci, ali igra još nije gotova. Peščenica-Žitnjak odlučuje hoće li biti drugoga kruga ili ga neće biti.

NAJNOVIJE