Kako su Britanski nogometaši u inozemstvu postali pravilo
Odlazak britanskih zvijezda na europski kontinent nekada je predstavljao nogometnu pustolovinu, a svaki njihov potez pratio se s posebnom znatiželjom. Britanski nogometaši u inozemstvu danas više nisu rijetke iznimke. Sve veći broj igrača napušta domaće prvenstvo kako bi dobio veću minutažu, upoznao drukčiju kulturu i borio se za najveće europske trofeje.
U osvrtu BBC-ja navodi se da osmorica igrača iz posljednje engleske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu trenutačno nastupaju izvan domovine. Njihove destinacije protežu se od Münchena i Madrida do Milana i Bliskog istoka. Britanski nogometaši u inozemstvu tako su postali važan dio promjene koja je zahvatila reprezentativni i klupski nogomet.
Škotska ima još više reprezentativaca izvan domaće lige, pri čemu je posebno privlačna talijanska Serie A. Klubovi više ne dovode britanske igrače samo zbog njihove fizičke snage. Traže tehnički kvalitetne i taktički prilagodljive nogometaše koji mogu odgovoriti zahtjevima različitih sustava igre.
Beckham je otvorio vrata najveće pozornice
Jedno od najprepoznatljivijih imena tog vala svakako je David Beckham. Njegov prelazak iz Manchester Uniteda u Real Madrid 2003. godine bio je puno više od velikog transfera. Postao je globalni simbol engleskog nogometa, a poslije je nastupao u Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji i Francuskoj.
Beckham je pokazao da engleska zvijezda može uspjeti izvan poznatog okruženja i pritom izgraditi međunarodnu karijeru. Britanski nogometaši u inozemstvu nakon njegova su primjera dobili jasan dokaz da odlazak ne mora značiti gubitak statusa ili mjesta u reprezentaciji. Naprotiv, mogao je donijeti iskustvo koje domaća liga nije nudila.
Prije njega put su utirali Paul Gascoigne u Laziju, Kevin Keegan u Hamburger SV-u, Glenn Hoddle u Monacu i velški velikan John Charles u Juventusu. Njihove su se priče desetljećima prenosile televizijskim snimkama i novinskim izvještajima. Svaki od njih suočio se s jezičnim, kulturnim i taktičkim izazovima koji su tada bili mnogo veći nego danas.
Baleovi trofeji postavili su gotovo nedostižan standard
Gareth Bale jedan je od najozbiljnijih kandidata za najboljeg britanskog izvoznog igrača ovoga stoljeća. U Real Madridu osvojio je pet naslova europskog prvaka, a njegovi pogoci u velikim utakmicama ostali su dio klupske povijesti. Posebno se pamti spektakularan pogodak škaricama protiv Liverpoola u finalu 2018. godine.
U raspravama o tome tko najbolje predstavlja Britanski nogometaši u inozemstvu, Bale ima iznimno snažne argumente. Osim broja trofeja, obilježio je najvažnije utakmice i godinama igrao uz najveće zvijezde. Njegov odnos s madridskom publikom nije uvijek bio jednostavan, ali teško je osporiti veličinu ostvarenih rezultata.
Steve McManaman također zaslužuje istaknuto mjesto jer je s Real Madridom osvojio dva europska naslova. Kieran Trippier postao je prvak Španjolske s Atlético Madridom, dok je Aaron Ramsey osvajao trofeje s Juventusom. Jadon Sancho je u Borussiji Dortmund izgradio status jednog od najuzbudljivijih mladih igrača svoje generacije.
Kako se mijenja poredak Britanski nogometaši u inozemstvu
Novu generaciju predvode Jude Bellingham i Harry Kane. Bellingham se brzo nametnuo u Real Madridu nakon razvoja u Borussiji Dortmund, dok je Kane u Bayernu nastavio postizati pogotke nevjerojatnom učestalošću. Njihove karijere potvrđuju da najbolji engleski igrači više ne moraju cijeli profesionalni put provesti u domaćem prvenstvu.
Veliku pozornost privukao je i škotski veznjak Scott McTominay, koji je odlaskom u Napoli dobio drukčiju ulogu i novu priliku za dokazivanje. Njegov primjer pokazuje koliko promjena sredine može pomoći igraču. U drugačijem taktičkom sustavu kvalitete koje prije nisu bile dovoljno istaknute mogu postati presudne.
Prilikom izbora deset najboljih nije dovoljno brojiti samo pogotke i trofeje. Važni su trajanje uspjeha, utjecaj na klub, nastupi u ključnim utakmicama i sposobnost prilagodbe. Zbog toga Britanski nogometaši u inozemstvu izazivaju rasprave u kojima različite generacije navijača nude potpuno drukčije odgovore.
Beckham je proširio granice nogometne slave, Bale je osvojio najvrjednije trofeje, a Bellingham i Kane još pišu svoje priče. Konačni poredak zato ostaje otvoren. Jedno je ipak sigurno: odlazak u inozemstvo više se ne smatra neobičnim rizikom, nego logičnim korakom za igrače koji žele dosegnuti svjetski vrh.
Više:
Seksualni napadi na kampusima: Slučaj koji je razotkrio zbunjujući sustav prijavljivanja
Song Min-ho osuđen zbog 102 izostanka: Kazna koja bi mu mogla promijeniti karijeru
Šok za strance: stalni boravak u Japanu sada košta čak 20 puta više
