Šok i bijes u Belému: klimatski maraton završio bez ijedne riječi o fosilnim gorivima. Dok su države tražile jasan zaokret, pregovori su zamalo kolabirali. COP30 je ogolio duboke pukotine – od geopolitičkih blokada do financijskih ucjena – i ostavio svijet s više pitanja nego odgovora. Brazil je pokušao spasiti obraz improviziranim ‘mapama puta’ izvan procesa, ali njihova pravna težina visi o koncu. Je li ovo trenutak istine kad se klima-politika pretvara u igranje živaca, a vrijeme istječe?
COP30: Brazil pod pritiskom
Unatoč simpatijama prema Luli, delegati su brujali nezadovoljstvom zbog načina vođenja sastanka. Predsjednik André Corrêa do Lago kao svoju „sjevernjaču” odabrao je konsenzus pa je otklonio guranje fosilnih goriva u središte teksta. Prijedlozi o snažnijem jeziku nestajali su iz nacrta, a famozni mutirão produbio je raskol: arapske zemlje nisu htjele ni stajati s onima koji traže izlaz iz nafte i plina. Kad je sve zapelo, ponudili su vaninstitucionalne mape deforestacijesštite šuma i energije – pljesak u dvorani, upitnici u pravnicima.
EU pod reflektorima – bez municije
Europska unija došla je docirati o cesti bez nafte, a ostala bez aduta. U ranoj verziji ugovora preživjela je ideja utrostručenja novca za prilagodbu, pa Bruxelles nije imao čime kupiti širi dogovor o fosilima. Kad je pokušala pritisnuti globalni Jug, dobila je zid i poruku: „Politiku energije krojimo u svojim prijestolnicama.” Na kraju, tek pomak roka s 2030. na 2035. i tanki učinak na fosilni front – sumorna bilanca koju je obilježio COP30.
Budućnost klimatskog procesa na rubu
Tisuće ljudi lete, šatori se hlade, a noćni pregovori odlučuju o pogonu planeta – sve više aktera pita se čemu ovakav format. Donio je Pariški sporazum, ali desetljeće poslije ostavlja osjećaj praznog hoda. Aktivisti traže „retrofit”, vlade zazivaju implementaciju, a Brazil je htio energiju staviti u prvi plan, bez jasnog plana. Ako COP30 ne nađe novu svrhu, riskira potpunu irelevantnost prema stvarnosti koju određuju troškovi energije i sigurnost opskrbe.
Trgovina ulazi u igru – carine, cement i sukobi
Prvi put trgovina je dominirala dvoranama: EU gura granični porez na čelik, cement, gnojiva i aluminij, a Kina, Indija i Saudijska Arabija traže uzbunu. Europljani tvrde da štite klimu i pošteno naplaćuju emisije, drugi vide jednostranu barijeru. Epilog? Guranac u buduće rasprave uz uključivanje aktera poput organizacije Svjetska trgovinska organizacija. Ishod COP30 neće zaustaviti bitku oko carina – tek je seli na iduće sastanke.
Tišina koja odjekuje: Kina, SAD i naftaši
Dok je Washington gledao sa strane, njegovi partneri su ojačali otpor, a Rusija je stala na put svakoj mapi za odlazak od fosila. Saudijci su očekivano podržavali status quo, no Kina je tiho radila posao. Dok drugi prodaju naftu i iluzije, Peking prodaje panele i budućnost: solar je najjeftiniji izvor energije, a kineska dominacija stvara glavobolju SAD-u. U takvom poretku, poruka COP30 zvuči jasno: tko kontrolira čistu tehnologiju, kontrolira igru.
Više:
NESTALA ŠKODA: otuđen osobni automobil na Trešnjevci
Trumpov izostanak s G20: hoće li zasjeniti povijesni trenutak Južne Afrike?
Sedam tjelohranitelja uhićeno zbog ubojstva meksičkog gradonačelnika