Kad se iz Sarajeva krene prema jugu, pa se oko Konjica počne nazirati divlja ljepota koja sve pozdravlja, zna se da se vidi Prenj – planinski masiv koji se nalazi u Hercegovini s brojnim vrhovima od kojih je njih 11 viših od 2 000 mnv.
Najviši njegov vrh je Zelena glava s 2 103 mnv. Ova planina smještena je u središnjem dijelu Dinarida. Okružuju ju jezera Boračko, Jablaničko, Grabovičko, Salakovac te rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drežanka. Prenj se prostire od Konjica sve do Bijelog Polja kod Mostara. Okružuju ga planine Visočica s istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada, Velež s juga i Crvanj s jugoistoka. U podnožju su mu smještena tri grada: Konjic, Jablanica i Mostar.
Gorštak s Prenja
Na njegove vrhove prve aktivne planinarske ture organizirali su još Austro-Ugari, a stoljećima prije ljudi su izvodili stoku na prenjske pašnjake, u njegove doline koje su opet posebna priča kada je riječ o ovoj planini.
Danas postoji jedan čovjek koji je sinonim za Prenj, sinonim za planinu: gorštak, planinar, fotograf – Dženad Džino iz Jablanice. Čovjek je to koji živi planinu, kroz kojega su mnogi zavoljeli neke od bh. planina, a mnoge je i proveo njihovim prostranstvima. Svoju ljubav prema planinama, poglavito Prenju i Čvrsnici, uokviruje u fotografije koje plijene ljepotom, koje vode i nose, koje kao da dišu.
„Prenj je otac, a Čvrsnica mati i tako se prema njima i odnosim“, reče Dženad te se nadoveza kako on koji je rođen pod Prenjom i nije baš objektivan pričati o tomu je li najljepši ili ne, ali potvrđuje kako mnoštvo planinara koji ga pohode to govore i tako misle.
„Moj prvi odlazak na Prenj bio je još davne 1997. Tada sam prvi put pohodio njegove vrhove i odmah se rodila ljubav za vječnost. Ljubav koja će trajati sigurno do kraja života. Prenj i Čvrsnica su i razlog mog bavljenja fotografijom. Prizori koje gore vidim i doživim jednostavno su me natjerali kupiti fotoaparat i ljudima pokazivati taj prirodni sklad koji nikoga ne može ostaviti ravnodušnim“, započinje svoju priču Katoličkom tjedniku taj gorštak s Prenja.
Divlji, surov, poseban
Kazao nam je kako je Prenj od davnina posjećen iz različitih razloga. Skoro na sve njegove vrhove planinari se danas penju, tako da se s planinarske strane može reći kako je prilično istražen, no to ne umanjuje draž penjanja na njega jer je riječ o veliku prostranstvu koje svaki put pruži novi doživljaj i novi užitak.
„Prenj je divlji, Prenj je surov, Prenj je zaista poseban. Ono što ga izdvaja od drugih planinskih masiva u Bosni i Hercegovini su njegovi markantni vrhovi. To je jedina planina u BiH koja ima alpske karakteristike, odnosno zasebno izdvojene vrhove koji se prostiru čitavom njegovom površinom. Svaki od njih traži poseban prilaz i poseban uspon. Tu je njegova divljina, prekrasne doline. Ako volite planinu, onda će Prenj sigurno zauzeti posebno mjesto u vašem srcu čim ga prvi put pohodite. To je jednostavno tako i još nisam upoznao planinara koji misli drugačije. Mislim da vam to dovoljno govori o njegovoj posebnosti, doživljaju i osjećaju kada ste na Prenju“, rado nam je ispričao Dženad.
Kao alpski, a naši!
Ova planina ima veliki broj vrhova, a ni sam Džino ne zna im točan broj, ali od spomenutih 11 koji prelaze visinu 2 000 mnv, osvojio ih je – pogađate – sve, kao i veliki broj njih nižih od 2 000 mnv. Posebno je naglasio – s obzirom da su neki dijelovi Prenja u proteklom ratu bili i borbene crte – kako se u te predijele i na te vrhove penje isključivo u zimskom razdoblju kada su planinska prostranstva pokrivena višemetarskim snijegom. „Najviši vrh je Zelena glava s 2 103 mnv, te ujedno i najposjećeniji. Do njega je Otiš s 2 097 mnv, a uz ova dva posebno bih izdvojio Lupoglav s 2 102 mnv. On je samo metar niži od Zelene glave, a važi za najsuroviji prenjski vrh. Znamo kako su pod njegovim vrhom u zimskoj mećavi i lavini svoje živote ostavili neki od najboljih bh. alpinista i visokogoraca – Ilija Dilber, Zijah Jajatović i Milorad Stjepanović. Tu su još i Velika kapa, Osobac, Erać, Herać, Vidina kapa, Botini, Crnoglav, Sivadije i brojni drugi“, podijelio je s nama planinar.
San o nacionalnom parku…
Svjesni kako je planinski turizam u Bosni i Hercegovini u ekspanziji, i Dženad potvrđuje kako se u jeku sezone svakodnevno može posvjedočiti prisustvo brojnih planinara iz cijelog svijeta.
„Najviše ih je naravno iz Bosne i Hercegovine i okruženja, prije svega Hrvatske i Srbije, ali nimalo ne zaostaju ni Poljaci, Česi, Nijemci. Većina njih dolazi organizirano sa svojim planinarskim udruženjima jer Prenj uistinu – sa svojim vrhovima i dolinama – nudi nezaboravan doživljaj svakom planinaru. Ipak, ovdje neke pretjerane turističke ponude i nema. Na Prenj ne možete ići nespremni, bez osnovne planinarske opreme i naravno dobre kondicije. Tako da se na njega ne penje svatko. A svakako da bi pretjerana turistička ponuda pravila veliki problem. To nam se već događa na Čvrsnici, posebice na Hajdučkim vratima. Baš prije mjesec dana razgovarao sam s prijateljima iz Dalmacije koji su mi se požalili kako su iz Dubrovnika otišli da se odmore na Čvrsnicu, a kad su stigli do Hajdučkih vrata, više od 45 minuta su čekali kako bi došli na red za fotografiranje kraj njih“, ispričao nam je Dženad i dodao kako to svakako umanjuje draž i ljepotu planine.
Dolina Tisovica
Jasan je po pitanju da planine treba pustiti da budu divlje, svoje te sanja trenutak kad će Prenj, Čvrsnica i Čabulja postati nacionalnim parkom i biti uređene na takav način da se obustave sve devastacije koje im se rade godinama. Poglavito tu misli na nekontroliranu sječu šuma, nekontrolirani izlov divljači i probijanje puteva kroz neke od najljepših njihovih dolina.
Istaknuo je kako je planinarenje kao aktivnost prije svega jako zdravo i korisno. „Planinarenjem divljom planinom uključujete sva svoja čula. Blagodati planine osjetite na svakom koraku. Zrak koji udišete, prizori koje vidite, mirise koje osjetite, tišina koju doslovno čujete, to je nešto što čovjeku treba i što čovjekov organizam po svojoj prirodi traži. To se jedino gore može doživjeti. To su trenutci bez stresa, kada doživite istinski smiraj u duši. To je planina“, ispričao je u dahu Dženad dodavši kako je – da bi se nastavilo u ovolikoj mjeri uživati u bh. planinama, poglavito Prenju – najjednostavnije i najbolje moguće rješenje proglašenje ovog područja nacionalnim parkom.
Radoznalo smo ga upitali i jesu li mu poznate neke narodske priče ili legende vezane za Prenj, pa nam je iskreno odgovorio da ih i nije čuo, ali vjeruje kako svako selo podno Prenja ima neku.„To su me pitali i turisti iz Poljske koji su zajedno sa mnom proveli nekoliko dana na Prenju. Eto mi novog zadatka: da se raspitam o legendama i drevnim pričama vezanim za Prenj pa vam ih možda nekom drugom prilikom ispričam“, rado je dodao ovaj neumorni planinar i zaljubljenik u prirodu.
Pripadnost planini
Na kraju nas je zanimalo što za njega predstavlja Prenj i koja su mu njegova omiljena mjesta. „Prenj u mom životu ima posebno mjesto. Jedne prilike sam rekao da odrastanjem u Jablanici, između planina Prenja i Čvrsnice dobivate osjećaj pripadnosti tim planinama. Osjećate ih svojima baš kao roditelje od prvih dana vašeg života. Prenj ima nevjerojatne doline kojima vode pristupne staze i putevi za neke od njegovih najljepših vrhova. Dolina Tisovica je po mom skromnom mišljenju najljepša ovdje. Tu je još i dolina Lučina koju bih isto posebno izdvojio. Kultno mjesto na ovoj planini je svakako planinarska kuća Jezerce. Lokacija pored koje je i izvor pitke vode koji napravi malo jezero, a sama kuća je priča za sebe. Lokaciju su joj odredili još Austro-Ugari, a paljena je i rušena u svim ratovima, te obnavljana svaki put velikom ljubavlju planinara iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Sad je u najljepšem sjaju“, ponosno je kazao Džino.
Nas je on slikom i riječju na najljepši način proveo planinskim prostranstvima ove bh. ljepotice koja je obavijena velom tajnovitosti u svoj svojoj divljini, okrutnosti i nadasve ljepoti.
Na planini smo i bliže Bogu i doista – Boga vidi tko mu stvore gleda, a gledajući Prenj, kao da smo oči u oči s Njim. Jer ipak – Prenj je osjećaj…
