Sveti Ivan Bosco, obično nazivan samo don Bosco, utemeljitelj salezijanaca, rođen je 16. kolovoza 1815. god. u malom talijanskom mjestu Becchi, nedaleko od Torina. Kad je imao dvije godine, umro mu je otac, pa se majka Margarita morala skrbiti za Ivana i njegova dva starija brata, živeći u vrlo teškim uvjetima.
Uz potporu njegova duhovnoga učitelja, don Calossa, koji je Ivana prepoznao kao dobra, pobožna i mudra dječaka, don Bosco započinje školovanje i napreduje u duhovnom sazrijevanju. Međutim, taj je starac uskoro preminuo, pa je školovanje morao nastaviti uz rad, ali nije posustao. Tako je 5. lipnja 1841. god. zaređen za svećenika, piše Laudato.
Imao je posebno razumijevanje za razularene i duhovno zapuštene mladiće, kojih je tada bilo mnogo u Torinu, odnosno dok su drugi u njima vidjeli samo razbojnike i lopove, don Bosco je gledao i uzroke takva njihova ponašanja, a koje je najčešće bilo rezultat krajnjega siromaštva i nepravednoga iskorištavanja maloljetničke radne snage.
Zato odlazi u zatvore, zapodijeva razgovore i nagovara takve mladiće da promijene život, odnosno malo-pomalo pridobiva jednoga po jednoga da dođu živjeti s njim te osniva tzv. oratorij – mjesto zajedničkoga obitavanja ispunjeno radom i molitvom. Kasnije im se pridružila i njegova majka, koja je na razne načine skrbila o tim mladićima, a posebnu im je potporu davao prijatelj, don Cafasso, duhovni vođa i ispovjednik svetoga Ivana Bosca.
Iako su kao zajednica imali velikih problema i nailazili na nerazumijevanje i iz društvenih i iz crkvenih krugova, a sveti Ivan Bosco uz to je doživljavao mnogostruka ponižavanja, neki mladići odlučiti su postati svećenici, tako da je s vremenom prvotna zajednica delikvenata postala družba koja je uzela svoje ime po svetom Franji Saleškom – salezijanci.
Štoviše, valja istaknuti da se oratoriju bio pridružio i posebno pobožan i mudar dječak – Dominik Savio, koji je oplemenio cijelu zajednicu, a kad je umro u dječačkoj dobi, svima je bilo jasno da je živio i umro kao svetac, te se zajednica još više duhovno osnažila. Sveti Ivan Bosco kasnije je napisao životopis maloga Dominika, koji je 1954. god. proglašen svetim.
Don Bosco je znao da je učenje važno, pa je puno snage ulagao kako bi svoje mladiće naučio čitati i pisati, a još više izgrađivati ih u vjerskom znanju i pobožnosti. Tako su zajedno kasnije radili na općem i vjerskom opismenjavanju širokih masa, izdajući mnoge knjige, brošure, časopise i sve drugo što bi u tome moglo koristiti, i to u vlastitoj tiskari koju su mučno, ali ipak uspješno utemeljili.
Don Bosco je umro 31. siječnja 1888. god., 1929. god. proglašen je blaženim, a svetim 1943. god. Papa Ivan Pavao II. 1988. god. proglasio ga je ocem i učiteljem mladeži, a njegov odgojni model stavio je kao poseban uzor svim današnjim nastojanjima oko odgajanja djece i mladih. Blagdan mu se slavi na dan smrti – 31. siječnja.
Don Bosco je bio toliko sretan da ga je taj osjećaj svega obuhvaćao. “Dragi prijatelju”, pisao je jednom svom suradniku, “ja sam čovjek koji voli radost i koji jednako želi vidjeti sretnima i tebe i sve druge. Ako budeš činio kako ti kažem, bit ćeš sretan i zadovoljan u svom srcu.”
Kako je onda Don Bosco pronašao pravu sreću? Evo njegovih šest preporuka za sretan život:
-Živite samo za Boga – “Dajte Bogu najveću moguću slavu i častite ga svom dušom. Ako nosite grijeh na svojoj savjesti, riješite ga se čim prije u dobroj ispovijedi.”
-Budite sluge drugima – “Nikada nemojte nikoga uvrijediti. Iznad svega, budite pripravni drugima služiti. Očekujte i tražite od sebe više nego od drugih.”
-Budite oprezni u svojim vezama i odnosima – “Ne vjerujte onima koji nemaju vjere u Boga i koji ne poštivaju Njegove odredbe. Oni koji se ne ustručavaju Boga uvrijediti i koji Bogu ne daju ono što trebaju, puno će vas lakše uvrijediti, te čak i izdati kada im se za to pruži prilika.”
-Trošite razumno – “Ako ne želite propasti, nemojte nikada trošiti više nego što zaradite. Uvijek ovo imajte na umu, te ispravno procijenite svoje prave mogućnosti.”
-Budite ponizni – “Budite ponizni. Ne pričajte puno o sebi i nikada se nemojte pred drugima hvaliti. Onaj koji sebe uzdiže, čak i ako ima prave zasluge, riskira da drugi prestanu o njemu misliti dobro. Onaj koji teži samo za slavom i čašću će zasigurno skončati kao šupljoglavac… Neće imati mir duše i bit će nepouzdan u svemu čega se prihvati.”
-Nosite svoj križ – “Nosite na svojim plećima svoj križ i uzmite ga onakvog kakav jest, malen ili velik, bilo da su vam ga dali prijatelji ili neprijatelji i od kakva god drveta da je napravljen. Najinteligentniji i najsretniji čovjek je onaj koji, znajući da mu je nositi križ čitavog svog života, radosno i suzdržano prihvaća križ koji mu je Bog poslao.”
