Izvještavanje New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o izraelskom ratu protiv Gaze pokazalo je dosljednu pristranost u korist Izraela , prema analizi portala Intercept o izvještavanju velikih medija.
Tiskani mediji, koji imaju značajan utjecaj na oblikovanje stajališta SAD-a o izraelsko-palestinskom sukobu, malo su obraćali pažnju na neviđen utjecaj izraelske opsade i bombardiranja na djecu i novinare u Pojasu Gaze.
Važnost izraelskih žrtava u sukobu bila je nerazmjerno naglašena u glavnim američkim novinama; emotivan jezik korišten je kako bi se opisale pogibije Izraelaca, ali ne i Palestinaca.
Glavne američke novine neproporcionalno su naglašavale smrt Izraelaca u sukobu, emotivan jezik korišten je kako bi se opisale pogibije Izraelaca, ali ne i Palestinaca. Također, izvještavanje je bilo neuravnoteženo u prikazivanju antisemitskih djela u SAD-u, dok se uglavnom ignorirao rasizam prema muslimanima nakon 7. listopada.
Pro-palestinski aktivisti optužuju glavne publikacije za proizraelsku pristranost, a analiza Intercepta podržava tu tvrdnju.
Analiza se fokusira na prvih šest tjedana sukoba, od napada koje je predvodio Hamas 7. listopada, u kojima je ubijeno 1.139 Izraelaca i stranih radnika do 24. studenog, početka tjednog “humanitarnog primirja” dogovorenog između obje strane kako bi se olakšala razmjena talaca. Tijekom tog razdoblja, 14.800 Palestinaca, uključujući više od 6.000 djece, ubijeno je izraelskom bombardiranju Gaze. Danas je broj palestinskih žrtava prešao 22.000.
Intercept je prikupio više od 1.000 članaka iz New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o ratu Izraela i Gaze, analizirajući upotrebu određenih ključnih pojmova i kontekst u kojem su korišteni. Rezultati otkrivaju ogromnu neravnotežu u načinu izvještavanja o izraelskim i pro-izraelskim figurama u odnosu na Palestince i pro-palestinske glasove, s tendencijom koja favorizira izraelske narative.
Ova anti-palestinska pristranost u tiskanim medijima prati sličnu anketu o američkim televizijskim vijestima koju su autori proveli prošlog mjeseca, a koja je pokazala još veći nesrazmjer.
Ulozi za ovo rutinsko obezvrjeđivanje palestinskih života ne mogu biti veći – dok broj mrtvih u Gazi raste, čitavi su gradovi sravnjeni s zemljom i učinjeni nenastanjivim, a čitave su obiteljske loze izbrisane, američka vlada ima golem utjecaj kao izraelski primarni pokrovitelj i dobavljač oružja.
Medijsko predstavljanje sukoba znači da postoji manje političkih rizika za podršku Izraelu. Pokrivenost prvih šest tjedana rata prikazuje mračnu sliku palestinske strane, otežavajući humanizaciju Palestinaca i stvaranje simpatija u SAD-u.
“Kako bismo dobili te podatke, tražili smo sve članke koji su sadržavali relevantne riječi (kao što su “Palestinac”, “Gaza”, “Izraelac” itd.) na sva tri web mjesta s vijestima. Zatim smo analizirali svaku rečenicu u svakom članku i zbrojili određene pojmove. Za ovu analizu izostavili smo sve uredničke članke i pisma uredniku”, piše The Intercept.
Nerazmjerna pokrivenost smrti
U New York Timesu, Washington Postu i Los Angeles Timesu riječi “izraelski” ili “Izrael” pojavljuju se više puta nego “palestinski” ili varijacije iste, iako su palestinske smrti daleko nadmašile izraelske smrti. Za svake dvije palestinske smrti, Palestinci se spominju jednom. Za svaku izraelsku smrt, Izraelci se spominju osam puta – ili stopa 16 puta veća po smrti od palestinskih.
“Pokolj” Izraelaca, ne Palestinaca
Visoko emotivni izrazi za ubijanje civila poput “pokolja”, “masakra” i “užasnog” gotovo su isključivo rezervirani za Izraelce koji su ubijeni od strane Palestinaca, a ne obrnuto. (Kada su se pojmovi pojavili u navodnicima umjesto uredničkog glasa publikacije, izostavljeni su iz analize.)
Izraz “pokolj” koristili su urednici i novinari kako bi opisali ubistvo Izraelaca protiv Palestinaca 60 prema 1, a “masakr” je korišten za opisivanje ubistva Izraelaca protiv Palestinaca 125 prema 2. “Užasno” je korišteno za opisivanje ubijanja Izraelaca protiv Palestinaca 36 prema 4.
Jedan tipičan naslov iz New York Timesa, u priči sredinom studenog o napadu 7. listopada, glasi: “Potrčali su u zaklon radi sigurnosti. Umjesto toga, bili su poklani.” Usporedite ovo s Timesovim najosjećajnijim opisom palestinskih smrti u Gazi od 18. studenog: “Rat pretvara Gazu u ‘groblje’ za djecu”. Ovdje je “groblje” citat iz Ujedinjenih naroda, a samo ubojstvo je u pasivu. U vlastitom uredničkom glasu, Timesova priča o smrtnim slučajevima u Gazi ne koristi nikakve emotivne izraze usporedive s onima u priči o napadu 7. listopada.
Djeca i novinari
Samo dva naslova od preko 1.100 članaka u istraživanju spominju riječ “djeca” u vezi s djecom iz Gaze. U jednom primjetnom izuzetku, New York Times objavio je priču sredinom studenog na naslovnici o povijesnom tempu ubijanja palestinskih žena i djece, iako naslov ne spominje ni jednu ni drugu skupinu.
Unatoč tome što je rat Izraela protiv Gaze možda bio najsmrtonosniji rat za djecu – gotovo isključivo Palestinaca – u modernoj povijesti, rijetko se spominje riječ “djeca” i povezani pojmovi u naslovima članaka koje je proučio The Intercept.
Istodobno, više od 6.000 djece prijavljeno je ubijeno prema podacima iz Gaze tijekom primirja, a danas se taj broj popeo na preko 10.000. Iako je rat u Gazi možda bio jedan od najsmrtonosnijih u modernoj povijesti za novinare – uglavnom Palestinace – riječ “novinari” i njezine varijacije poput “reporteri” i “foto-novinari” pojavljuje se samo u devet naslova od preko 1.100 proučenih članaka.
Oko 48 palestinskih novinara bilo je ubijeno izraelskim bombardiranjem u vrijeme primirja; danas je broj mrtvih palestinskih novinara premašio 100. Samo 4 od 9 članaka koji su sadržavali riječi novinar/izvještač bili su o arapskim novinarima.
Nedostatak pokrivenosti nezapamćenog ubijanja djece i novinara, skupina koje obično izazivaju suosjećanje zapadnih medija, je upadljiv.
Kao usporedba, više palestinske djece umrlo je tijekom prvog tjedna bombardiranja Gaze nego tijekom prve godine ruske invazije na Ukrajinu, no New York Times, Washington Post i Los Angeles Times su objavili više osobnih i saosećajnih priča o teškoćama djece tijekom prvih šest tjedana rata u Ukrajini.
Spomenuta naslovnica New York Timesa i kolumna Washington Posta su rijedak izuzetak od oskudne pokrivenosti palestinske djece.
Što se tiče djece, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times usredotočili su se na opasnosti za novinare u ratu u Ukrajini, objavivši nekoliko članaka koji detaljno opisuju opasnosti izvještavanja o ratu u prvih šest tjedana nakon ruske invazije.
Šest novinara ubijeno je u početnim danima rata u Ukrajini, u usporedbi s 48 ubijenih u prvih šest tjedana izraelskog bombardiranja Gaze.
Asimetrija u načinu izvještavanja o djeci je kvalitativna, kao i kvantitativna. 13. listopada Los Angeles Times objavio je izvješće Associated Pressa koje kaže: “Gaza Health Ministry said Friday that 1,799 people have been killed in the territory, including more than 580 under the age of 18 and 351 women. Hamas’s assault last Saturday killed more than 1,300 people in Israel, including women, children and young music festivalgoers.” Primijetite da se na mlade Izraelce odnosi kao na djecu dok se mladi Palestinci opisuju kao ljudi mlađi od 18 godina.
Tijekom rasprava o razmjeni zatvorenika, ova česta odbijanja da se Palestince naziva djecom bile su još izraženije, s New York Timesom koji se u jednom slučaju referirao na “izraelske žene i djecu” koje se mijenjaju za “palestinske žene i maloljetnike”. (Palestinska djeca se nazivaju “djecom” kasnije u izvještaju, kad se sažimaju nalazi skupina za ljudska prava.)
Izvještaj Washington Posta od 21. studenog koji najavljuje dogovor o primirju potpuno je izbrisao palestinske žene i djecu: “Predsjednik Biden rekao je u izjavi u utorak navečer da je dogovoreno oslobađanje 50 žena i djece koje drži Hamas u Gazi, u zamjenu za 150 palestinskih zatvorenika koje zadržava Izrael.”
Pokrivanje mržnje u SAD-u
Slično tome, kada je riječ o tome kako se sukob u Gazi prenosi u mržnju u SAD-u, glavne novine su više pažnje posvetile antisemitskim napadima nego onima protiv muslimana. Općenito, postojao je nerazmjeran fokus na rasizam prema židovima u odnosu na rasizam usmjeren prema muslimanima, Arapima ili onima koji se percipiraju kao takvi.
Tijekom razdoblja studije The Intercepta, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times spomenuli su antisemitizam više od islamofobije (549 naspram 79) , a to je bilo prije “meta-kontroverze antisemitizma na sveučilištima” koju su smislili republikanci u Kongresu.
Unatoč mnogim istaknutim slučajevima antisemitizma i rasizma prema muslimanima tijekom istraživačkog razdoblja, 87 posto spomena diskriminacije odnosilo se na antisemitizam, naspram 13 posto spomena o islamofobiji, uključujući povezane pojmove.
Kada vodeći listovi dožive naprave ogromnu grešku
Sveukupno, izraelska ubojstva u Gazi ne dobivaju proporcionalno izvještavanje, ni u opsegu ni u emocionalnoj težini, u usporedbi s smrću Izraelaca 7. listopada. Ta ubojstva uglavnom se prikazuju kao proizvoljno visoke, apstraktne brojke.
Također, ubojstva se ne opisuju emotivnim jezikom poput “masakra”, “pokolja” ili “užasnog”. Hamasova ubojstva izraelskih civila dosljedno se prikazuju kao dio strategije te skupine, dok se ubojstva palestinskih civila pokrivaju gotovo kao da su serija jednokratnih pogrešaka, napravljenih tisuću puta, unatoč brojnim pokazateljima koji upućuju na namjeru Izraela da naudi civilima i civilnoj infrastrukturi.
Rezultat toga je rijetko ljudski prikazivanje Palestinaca u tri ključna lista. Unatoč ovoj asimetriji, ankete pokazuju promjenu simpatija prema Palestincima, a udaljavanje od Izraela među demokratima, s masivnim generacijskim raslojavanjem potaknutim, između ostalog, jasnom razlikom u izvorima vijesti. Uglavnom, mladi su informirani o sukobu putem TikToka, YouTubea, Instagrama i Twittera, dok stariji Amerikanci dobivaju vijesti iz tiskanih medija i televizije.
Pristrano izvještavanje u vodećim novinama i glavnim televizijskim vijestima utječe na opće percepcije rata i usmjerava gledatelje prema iskrivljenom pogledu na sukob. To je dovelo do toga da zagovornici Izraela i političari krive “dezinformacije” na društvenim medijima za pro-palestinske stavove.
Analiza tiskanih medija i kabelskih vijesti, međutim, jasno pokazuje da, ako bilo koja grupa potrošača medija dobiva iskrivljenu sliku, to su oni koji dobivaju vijesti iz etabliranih masovnih medija u SAD-u.
