Dječak nestao na odmoru 2017. nađen u divljini, samo je napisao “Želim se vratiti doma”

Smješten u podnožju Pireneja, uz rijeku Aude koja polagano teče kroz njega, Quillan bi mogao polagati pravo na jedan od najslikovitijih prizora u cijeloj Francuskoj. Upravo je ovdje britanski 17-godišnjak Alex Batty, koji je nestao nakon što je pošao na odmor s majkom i djedom 2017. godine, navodno ovaj tjedan izašao iz planinske magle nakon šest godina u divljini.

Do trenutka kad se slučajno našao na uskim ulicama Quillana, hodao je četiri dana, tvrdi francuska policija. “Bila je to tako tužna priča, ali barem je imala sretan ishod. Doduše, zabrinuta sam za njega u psihološkom smislu, jer je sam tolike godine proveo daleko od kuće na tako udaljenom mjestu”, kaže za BBC umirovljenica Martine Vincent, koja šeće svog trogodišnjeg psa Ramba.

Dva paralelna svemira

Martine, koja se ovamo preselila iz Marseillea nakon umirovljenja, poveznica je između dva paralelna svemira koja koegzistiraju u ovom prostranom području južne Francuske. Prvi obuhvaća maleni svijet crkve, taverne i seoskog trga. Drugi – posvuda uokolo, ali izvan vidokruga – dom je mješavine međunarodnih nomada koji su se opredijelili za napuštanje onoga što se može smatrati “normalnim životom”.

Povezujući ta dva svijeta, Martine ljeti prodaje palačinke pripadnicima komuna, koji se sa svojih polja i visoravni odvaže spustiti na ovo osnovno jelo francuske kuhinje. “Mnogi ljudi ovdje misle da su oni prijestupnici, napušeni i nadrogirani, ali drogu možete pronaći posvuda. Oni samo žele alternativni život”, kaže Martine.

Što dalje putujete od Toulousea – najvećeg grada u regiji – to je telefonski signal slabiji i veza s vanjskim svijetom manje stabilna. Desetljećima je ovaj portal u Pirineje nudio put do drugačije egzistencije – one u kojoj se tinejdžer iz sjeverozapadne Engleske nalazio najmanje dvije godine.

“Ovdje ljudi dijele sve, žive izvan svega”

Neke zajednice u ovom dijelu Francuske ukorijenjene su u vjeri, druge teže duhovnom prosvjetljenju, a tu su i utočišta praktikanata joge. Mješavina ideala i težnji. Utopija za neke – opasnost u očima drugih.

“Ovdje ima toliko različitih ljudi”, kaže Agathe dok ispija pivo ispred restorana Healthy Life u gradu Espérazi. Ova 26-godišnjakinja objašnjava da je studirala psihologiju prije nego što je shvatila da želi živjeti predmet svog interesa, a ne proučavati ga u udžbenicima.

“Živim oko 20 km odavde. To je jedan komad zemlje u kojem živim sa šumom i rijekom. Imam vatru i jedem stvari iz svog vrta”, kaže Agathe, dodajući da Nijemci, Španjolci i Britanci dolaze i odlaze i nije se iznenadila što je Alex živio na tom području sa svojom majkom i djedom.

“Ovdje je priroda divlja. Ljudi dijele sve. Svi imaju slobodan um. Izbor je živjeti što jednostavnije. Stvarno se može živjeti izvan svega”, govori Agathe za BBC. Preko stola gleda i potvrđuje Agathein prijatelj Julien koji je također vodio nomadski život posljednjih šest godina. Ima vranu ljubimca privezanu za njegov veliki crni ruksak.

“Ovo je moja vizija sreće, ali to nije za svakoga”

Uskoro će započeti putovanje natrag kako bi nastavili svoje živote, lišene trgovina, struje i svega što bi većina ljudi smatrala bitnim. “Ovo je moja vizija sreće, ali nije za svakoga”, priznaje Agathe. Dalje uz dolinu, temperatura je tek nešto iznad nule, ali u potoku se skupilo nekoliko gotovo golih figura.

“Ovdje se kupala sveta Magdalena”, govori jedna žena dok joj reporteri BBC-ja s pristojne udaljenosti objašnjavaju priču na kojoj rade.

“Uđite u vodu i pronaći ćete odgovor na sva svoja pitanja”, kaže žena koja tvrdi da se zove Plume. Ona i još troje njih oslikavaju kamenje prije nego što pođu u prirodnu termalnu kupku ovdje u Rennes-les-Bansu. “Putovala sam i još uvijek putujem”, kaže 32-godišnja majka jednog djeteta.

“Djeca uče živjeti u prirodi, graditi kolibe..”

Slično je bilo Alexovo iskustvo iz dobi od 11 do 17 godina: u to vrijeme nije išao u školu, kaže francuska policija. Na pitanje o njenom sinu, Plume odgovara: “Moje dijete ima devet godina i devet godina ga školujem kod kuće. Ali ovo je prva godina da je u školi, jer je to alternativna škola.”

Kaže da slijede kurikulum, ali ima još toga: “Oni također uče kako živjeti u prirodi, graditi kolibe, baviti se kovanjem, stvarima koje su društvu potrebne dok se vraćamo osnovama.”

Umjesto da se osjeća otuđeno od stvarnosti, Plume kaže da njezin način života dobiva smisao za sve više ljudi: “Ne mislim da postoje dva svijeta, postoji samo jedan, ali to je svijet koji se mijenja. Postoje stvari od kojih smo se udaljili, ali sada im se vraćamo.”

Vlasti kažu da Alex nije doživio nasilje, nema dokaza da je bio u kultu

U Toulouseu, četvrtom najvećem francuskom gradu i simbolu modernosti kojeg su mnoge pirinejske zajednice izbjegavale, vlasti kažu da Alex nije doživio nikakvo fizičko nasilje tijekom godina provedenih u planinama.

Za procjenu psihološkog utjecaja trebat će više vremena, ali nema dokaza da je živio u kultu, izjavio je javni tužitelj. Međutim, mnogi su ljudi zabrinuti da osobama koje završe u osami u planinama ubrzo budu isprani mozgovi i postanu udaljeni od svojih obitelji – i stvarnosti.

“Identificirali smo ono što zovemo trostruki prekid: prekid s obitelji, društvenim vezama i s društvom”, kaže Catherine Katz, koja pomaže obiteljima čiji su se voljeni pridružili kultovima.

“Socijalna pauza”


Njezina organizacija – Nacionalna udruga za obranu obitelji i pojedinaca (UNADFI), koja radi na identificiranju i pomoći žrtvama sekti – osnovana je prije gotovo 50 godina, a financira ju francuska država.

Boji se da je Alex već trpi zbog toga što je odvojen zbog života kakav je poznavao u Oldhamu: “To što ovdje nije pohađao školu je socijalna pauza: nema kontakta s djecom, učiteljima.”

Ali čini se da je odvajanje od bake – njegove zakonske skrbnice – najteže podnio. Nakon što je napustio svoj šestogodišnji nomadski način života, njegova prva poruka vanjskom svijetu bila je njoj. “Zdravo bako, Alex ovdje. Ja sam u Francuskoj, u Toulouseu. Nadam se da ćeš primiti ovu poruku. Volim te. Želim se vratiti kući”, napisao je Alex.

NAJNOVIJE