Rasprava o razvoju mladih igrača ponovno je otvorila pitanje treba li temeljito mijenjati dječji nogomet. Kako prenosi HRT, nogometni stručnjaci Vedran Ješe i Tihana Nemčić Bojić upozorili su da pritisak roditelja, rezultata i sustava natjecanja trenerima sve više otežava rad, dok djeca gube prostor za igru, zabavu i zdrav sportski razvoj.
Zašto dječji nogomet postaje sve veći problem?
Povod za razgovor u emisiji Americana bio je nastup reprezentacije Norveške, koja je nakon produžetaka izgubila od Engleske 2:1 u četvrtfinalu, ali je privukla pozornost pristupom sportu. Gosti su norveški model usporedili s hrvatskim okolnostima, posebno s ponašanjem odraslih na tribinama i njihovim utjecajem na trenere mlađih kategorija.
Nemčić Bojić istaknula je da dječji nogomet u Hrvatskoj često prati neprihvatljivo ponašanje roditelja. Prema njezinim riječima, s tribina se mogu čuti ružne poruke i zahtjevi koji stvaraju velik pritisak na trenere. Oni tada odluke o sastavu i pristupu utakmici teško donose isključivo prema potrebama razvoja djece jer se od njih očekuje trenutačni rezultat.
Roditelji stvaraju pritisak s tribina
Takvo ponašanje stručnjakinja smatra kulturološkim problemom i ozbiljnom preprekom normalnom razvoju mladih sportaša. Trenerima i roditeljima poručila je da djecu trebaju pustiti da se zabavljaju. Umjesto stalnog inzistiranja na pobjedama, naglasak bi trebao biti na učenju, usvajanju sportskih navika, druženju i postupnom razvoju nogometnih vještina.
Vedran Ješe smatra da problem nije moguće riješiti samo pokušajem mijenjanja roditelja i trenera. Prema njegovu mišljenju, treba promijeniti sustav koji oblikuje dječji nogomet. Predložio je ukidanje prvenstvenih tablica do 12. godine, čime bi se smanjio lov na rezultat i otvorio veći prostor za razvoj svakog djeteta, bez obzira na trenutačnu kvalitetu momčadi.
Kako spasiti dječji nogomet od lova na pobjede?
Ješe je upozorio i na sve neposredniji odnos roditelja i trenera. Roditelji danas često imaju njihove brojeve telefona i očekuju mogućnost izravnog razgovora jer financiraju sportske aktivnosti svoje djece. Nekada je, kaže, situacija bila bitno drukčija: njegovi roditelji nisu privatno poznavali trenere iz omladinske škole, nego su ih upoznali tek prilikom potpisivanja ugovora.
Promijenjene okolnosti dovele su do toga da dječji nogomet trenerima donosi mnogo veća očekivanja. Broj utakmica je porastao, natjecanja su intenzivnija, a rezultati se pomno prate. Treneri zato moraju balansirati između razvoja igrača, zahtjeva klubova i želja roditelja, iako bi njihov glavni zadatak trebao biti stvaranje sigurnog okruženja u kojem mladi mogu napredovati.
Tablica nije mjerilo razvoja djece
Sustav koji od najmlađih traži pobjede, prvenstva i visoke plasmane može zanemariti stvarno iskustvo igrača. Rana dominacija na tablici ne mora značiti da će djeca dugoročno postati kvalitetniji nogometaši. Stručnjaci zato zagovaraju model u kojem trener nije ocijenjen samo prema rezultatu, nego i prema napretku, zadovoljstvu i ponašanju djece koju vodi.
Ukidanje tablica do 12. godine bilo bi snažan signal da dječji nogomet nije preslika profesionalnog sporta. Takva promjena ne bi uklonila natjecateljski duh, ali bi mogla smanjiti pritisak i vratiti pozornost na igru. Poruka stručnjaka je jasna: sustav mora štititi razvoj djece, a odrasli im trebaju biti podrška, ne dodatni izvor straha i očekivanja.
Više:
Nadzori u zagrebačkom sportu otkrili sporne isplate: Cibona mora opravdati 122.000 eura
Celtic transferi spremaju veliki potres: O’Neill ostaje bez dvije zvijezde?
Slaven Bilić pred velikim povratkom: HNS danas donosi ključnu odluku
