Donald Trump i Kamala Harris – dva govora iscjeljenja za SAD

Važno je i umirujuće je bilo kad je Kamala Harris rekla kako je čestitala Trumpu i kazala mu da će mirno napravit primopredaju vlasti, sve u skladu s demokratskim procedurama. Tako nešto moglo se očekivati, ali javno izgovoreno to je bilo olakšanje za cijelu Ameriku. Sada se ljudi mogu vratiti svojim svakodnevnim poslovima.

Velika je strepnja od rezultata predsjedničkih izbora bila u Americi. Društvo se podijelilo fifty fifty i do samoga kraja kampanje Donalda Trumpa i Kamale Harris vladala je neprijateljska atmosfera između dvaju tabora – nisu se birale riječi pogrde i nesnošljivosti. Tinjalo je mjesecima i u SADeu su se bojali onoga što se može dogoditi, vlasnici dućana na nekim su rutama mogućih prosvjeda i pobune drvenim pločama zaštitili svoju imovinu. Nije pretjerano reći da je situacija bila uznemirujuća.

Takvu su sliku s terena prenosile društvene mreže koje sam pratio s američkog kontinenta. Sjećanja s prošlih izbora kad je rulja ušla u kongres SADea, do tada nezamisliva slika, bile su stalno pred očima. Po svim anketama, ali i po svim političkim analitičarima između Trumpa i Harris vodila se izjednačujuća bitka s krajnje neizvjesnim rezultatom i to je samo pojačavalo strepnju od kakvoga nezaustavljivog nasilja na ulicama.

A onda se dogodilo nešto što je sve iznenadilo – već prvoga dana pobjednik je bio jasan – Donald Trump novi je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Održao je neuobičajen pobjednički govor pred nepreglednom masom koja mu je klicala mašući zastavama i s kapama na glavi s predizbornim porukama. Ogroman naboj sreće i zadovoljstva.

Trampov govor nije bio trijumfalistički, bio je to govor za sve Amerikance i on je naglasio da se obraća svim građanima SADea. U govoru je Trump osta svoj, autentičan, talentirani showman kakav je u svojem najboljem izdanju, nije tu bilu uzvišenih riječi, ali je bila jasna politička poruka koju je komunicirao cijelo vrijeme kampanje. Amerika First.

U takvim se situacijama pobjednici, jednako kao i oni poraženi, zahvaljuju svim suradnicima i s govornice ih nabrajaju i pojedinačno i po skupinama, ali Trump je išao korak daje – on je te kojima zahvaljuje pozvao za govornicu i oni su se s rečenicom dvije obratili masi. To e snažan potez kojim je Trump pokazao da ima ljude i da mu je stalo do svojih ljudi.

Kamala Harris, kao uostalom svi mi , bila je iznenađena tako jasnom i lako prebrojivom pobjedom Trumpa. Čestitala mu je telefonski, ali nije imala snage niti ideju kako se obratiti svojim biračima kad je shvatila što joj se dogodilo. Sačekala je jadan dan s govorom i razmislila kako jasan poraz pretvoriti u buktinju koja i dalje bukti. To su ona i njezin tim smišljali cijeli jedan dan i jednu noć – nije lako izaći pred ljude i priznati poraz ali i dalje ostati jak.

Kamalla Haris održala je taj svoj završni govor na Sveučilištu Howard u Washingtonu DC na kojem je diplomirala 1986. godine. Okupilo se mnoštvo uglavnom mladih ljudi koji nisu mogli suspregnuti suze za cijeloga njenoga govora. To je bio odličan govor u kojem je otklonila svaku mogućnost nepriznavanja demokratskih izbora.

Drugo joj nije ni preostalo jer je pobjeda Trumpa toliko očita da nema mjesta dilemama, ali svejedno važno je i umirujuće je bilo kad je rekla kako je čestitala Trupu i kazala mu da će mirno napravit primopredaju vlasti, sve u skladu s demokratskim procedurama. Tako nešto moglo se očekivati, ali javno izgovoreno to je bilo olakšanje za cijelu Ameriku. Sada se ljudi mogu vratiti svojim svakodnevnim poslovima.

Rekao bih da časno odstupila s prijestolja, ali nije odstupila od borbe za demokraciju. Pozvala je ljude da ustraju u svojoj borbi za ona načela koja je ona promicala u cijeloj kampanji. Upotrijebila je u svom govoru mnoge metafore i slike i hrabrila ljude da ostanu čvrsti i da se bore za ideale – u mraku se najbolje vide zvijezde na nebu – rekla je.

I sve je to bilo poetično i nikada nije bilo toliko suza, iskrenih suza kakve mogu biti suze mladih ljudi u dvorištu sveučilišta.

Kamala Harris u ovoj je kampanji postigla maksimum. U kampanji je ušla kao rezervni igrač i bez unutarnjih izbora kakve je imao Biden. Ali baš zbog te rezervne pozicije nije mogla ni znala biti autentična, svoja , originalna. Trump je to bio svo vrijeme. A ljudi vole kad je netko originalan i svoj.

Osim toga, Trump je ljudima ponudio ono što oni žele čuti, a to  je da mogu živjeti od svoje plaće i da ne moraju raditi paralelno četiri posla da bi prehranili obitelj. Pored egzistencijalnih problema ljudima, ajmo reći običnim američkim judima, nije do pitanja kao što su abortus ili klimatske promjene. Kao u Mažuranovićevom epu „Hljeba, hljeba gospodaru, ne vidjesmo davno hljeba“. I to je Amerikancima obećao Tramp – kruh – a ne ideologiju.

Nenad Predovan

NAJNOVIJE