Zanimljiv je predsjednički kandidat Dragan Primorac. Ambicija mu je beskrajna i to je iskoristio Plenković. Doduše nema baš logike za taj premijerov potez, Primorac je već na jednim predsjedničkim izborima zabio nož u leđa HDZeu, ali Plenkoviću to nije važno. Ne drži se on one kad te zmija ugrize i od gušterice se bojiš, neustrašiv je naš premijer.
Još nije jasno je li Plenoković na čuđenje članova svoje stranke odabrao Primorca a) jer vjeruje da je on najbolji Hrvat za funkciju predsjednika države b) odabrao je Primorca baš zato da ga Milanović pobijedi, a nije aktivni član HDZea – nema boljega predsjednika države za Plenkovića od Milanovića jer jer se njih dvojica međusobno nadahnjuju na štetu Hrvatske, i C) slično kao pod b. slabome Primorcu osobno Plenković vodi kampanju kao da je on sam kandidat, a ne Primorac i sada Primorcu uzima sav prostor za kampanju.
To da je Primorac toliko inferioran u javnom nastupu nismo mogli očekivati. Šeprtljav je, ukočen, patetičan, čita s blesimetra s ukočenim smiješkom, ne snalazi se u odgovorima novinarima i nije čovjek koji bi tim svojim odgovorima i nastupom osvojio srca ljudi. Milijun puta elokventnija od njega je Marija Selak Raspudić s centra, nije ravan ni ekspresivnoj Kekin na ljevici, nije jednostavan i jasan kao Bulj na desnici, a glatko bi izgubio u svakoj debati od Jonjića s desnice.
Da bi ušao u drugi krug neće moći otkinuti od centra, od ljevice podrazumijeva se neće dobiti ni glasa, ali ni od desnice. Jedini glasovi bit će mu oni koji mobilizira HDZ. Ima tu malo sreće za Primorca, na desnici je toliko predstavnika objavilo kandidaturu te će podijeliti glasove desnice. Tako mu je jedina suparnica za ulazak u drugi krug Marija Selak Raspudić. Teško je vjerovati da bi tu poziciju mogla uzeti Ivana Kekin ili netko drugi, ali još je dosta vremena za predizbornu kampanju te trebamo pričekati s ozbiljnijim predviđanjima.
Osim šamarčine HDZeu na jednim predsjedničkim izborima, to će mu ljudi teško oprostiti, sve rečeno o Primorcu odnosi na njegovu nespretnost u javnoj komunikaciji. Dobar PR tim sve to može popeglati, uljepšati i poglancati. Ali ima nešto što se popraviti ne može i zbog čega će Primorac izgubiti glasove takozvanog običnog, malog čovjeka – jednog od nas.
To je tipična balkansko/hrvatska priča sa stanom u Splitu. Primorčeva majka ga je kupila za 72 tisuće njemačkih maraka, a prodala ga je za 160 tisuća njemačkih maraka. Dobar posao. Priča ide ovako – Dragan Primorac gradski je stan dobio na korištenje kao perspektivni mladi znanstvenik. Njegova majka u stilu poduzetnica koja prepoznaje prigodu da nešto zaradi, na natjećaju kupuje taj stan. Dobila je i dodatni popust jer stan nije bio useljiv zbog toga što je u trenutku kupovine netko u njemu živio.
Znate li tko je taj netko – naravno da znate jer novine nekoliko dana bruje o tome – taj netko tko je koristio stan pa nije bio odmah useljiv bio je mamin sin Dragan Primorac. Tako je mama stan kupila za navedeni 72 tisuće njemačih maraka, a za par dana prodala ga je za 160 tisuća maraka. Dobar smisao za biznis kojega je Primorac vjerojatno naslijedio od majke. Sve čisto sve po zakonu.
Ima nešto još gore, ono što je u koliziji sa zakonom. Dragan Primorac kao ministar gradio je luksuzne prostore u svojemu ministarskom kabinetu. Luksuzni namještaj, krevet, tajne prostorije, valjda kupaonica i slično. Sve je to dogovarao, kako pišu novine, usmeno. Vjerojatno je očekivao da će to biti poklon za njega kao izuzetnog ministara i znanstvenika te radove nije platio. Nakon dugogodišnjeg pravosudnog natezanja ministarstvo je trebalo sve troškove platiti izvođaču radova.
Sitnicu od 3,6 milijuna eura. Ništa za tako uvaženog ministra. I za njegovu ekipu u kojoj je bio i današnji ministar Fuchs, čovjek koji nije sposoban riješiti ni jedno značajno pitanje iz svojega resora. Primjera je bezbroj, zadnji je slučaj učenika u zagrebačkoj osnovnoj školi.
Vidjet ćemo hoće li sada Primorac, Fuchs i ekipa vratiti tih proćerdanih 3,6 milijuna eura. To bi bilo pošteno – vrati pare pa budi ministar, vrati pare pa se kandidiraj za predsjednika.
Primorac je i vlasnik private poliklinike, svaka mu čast na tome. Ta poliklinika sklapa unosne poslove s državom, svaka mu čast i na tome, ali da se razumijemo pitanje je koliko je to na čast državi i razvijanju javnoga zdravstva. Pitanje – hoće li Primorac ako bude predsjednik države prodati tu kliniku i razvlastiti se?
Sklonost rastrošnosti i luksuzu Primorac može upražnjavati kao poduzetnik, to vjerojatno ima u privatnoj klinici, s time bi se mogao šepuriti da mu je ćaćino, ali nikako kad se tako razmeće novcem koji građani daju kroz porez. Može li takav čovjek biti relevantan i ozbiljan kandidat za predsjednika države?
