Dragan Primorac, predsjednički kandidat HDZea uvelike se ugledao na zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Kopira metodu rada i prezentacije.
Recimo – građani su na rubu živaca zbog prometnog kaosa u Zagrebu i protiv su rješenja blokovskog parkiranja i produženja vremena plaćanja parkiranja na cijelu subotu i nedjelju do obiteljskog ručka. Tomašević ne čuje građane i kaže – ja samo provodim odluku gradske četvrti i njihovog zaključka.
Primorac nad kojim se pristojni građani zgražaju zbog manipulacije sa stanom u Splitu i bahatog trošenja novca dok je bio ministar kaže – meni su moji studenti rekli da bih ja bio najbolji predsjednik Hrvatske i oduševljeni su mojim sloganom „Za novog predsjednika koji ujedinjuje“.
Koji su to studenti, koliko ih ima, koji je to broj studenata kojima je nešto predavao i za njega su kao novog predsjednika nema nikakve informacije, nikakvog podatka o nekoj anketi ili istraživanju. Bit će da su za Primorca kao predsjednik Hrvatske onih desetak studenata kojima se okružio na presici i to je to. Druge studente zapravo i nije briga tko sudjeluje u trci predsjedničkih kandidata.
Isto je s Tomaševićem koji se o blokovskom parkiranju poziva na zaključak vijeća gradske četvrti u kojemu može, kao uostalom i u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, izglasati što hoće jer ima većinu. Ima li ta gradska četvrt kakvo istraživanje ili javnu raspravu ili nešto konkretno gdje se relevantan broj građana opredijelio za blokovsko parkiranje ili je to tih petnaestak Možemovaca i SDP-eovaca u vijeću gradske četvrti.
Apropo, masa je zaključaka vijeća gradskih četvrti koja se ne ispune jer gazda koji daje novac je Tomašević i on ima pravni subjektivitet i odgovornost, a ne oni. Grad ima OIB, a ne vijeća gradskih četvrti. Tomašević papagajski ponavlja na presicama kao je poštovao zaključke vijeća, a nema mu tko postaviti pitanje koliko je građana doprinijelo ovakvom ili onakvom zaključku vijeća.
Primorac je kopirao Tomaševića i po načinu kako mesijanski najavljuje svoju genijalnost i kako je baš on spas za narod, a usput nije nimalo osjetljiv na činjenice koje ga okružuju – Primorca radnje nedostojne čovjeka koji pretendira biti predsjednikom hrvatske, a Tomaševića potpuno nesnalaženje na mjestu gradonačelnika glavnoga grada Hrvatske.
I jedan i drugi imaju vosak u ušima da bi nešto čuli i iskrivljeno ogledalo u kojem sebe vide velikima i značajnima. Izbori za predsjednika su do kraja godine, a izbori za gradonačelnike su u svibnju sljedeće godine – tada će ljudi pokazati vjeruju li Primorčevim studentima i Tomaševićevim vijećnicima.
