Engleska nogometna reprezentacija i izbor koji se i dalje prepričava
Odluka iz 2006. godine ponovno je otvorila raspravu o tome kako je engleska nogometna reprezentacija birala napadače za veliko natjecanje. Theo Walcott tada je imao samo sedamnaest godina i nije imao iskustvo nastupa u najjačem razredu engleskog nogometa, ali je ipak dobio mjesto u kadru. Jermaine Defoe, koji je putovao s momčadi, na kraju je morao kući.
Walcott i Defoe, zajedno s Wayneom Rooneyjem, prisjetili su se razdoblja koje je u engleskoj javnosti ostalo simbol hrabre, ali i vrlo rizične izborne odluke. Za jedne je Walcott bio ulaganje u budućnost i element iznenađenja, dok su drugi smatrali da je Defoe bio spremnije rješenje za izazove turnira.
Walcottov poziv i Defoeovo razočaranje
Walcottov odlazak na Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006. ostao je jedan od najneobičnijih poteza tadašnjeg izbornika Svena-Görana Erikssona. Mladi napadač našao se u središtu goleme pozornosti, iako se od njega nije moglo očekivati da sam promijeni tijek turnira. Istodobno, Defoe je morao prihvatiti bolnu poruku da za njega nema mjesta.
U takvim odlukama često se prelamaju forma, taktika, ozljede i dugoročni planovi. Ipak, kada je riječ o turniru na kojem je svaki pogodak presudan, javnost posebno pamti izostavljanje igrača koji je mogao odmah pomoći. Upravo zato se i danas postavlja pitanje je li engleska nogometna reprezentacija tada propustila iskoristiti iskusnijeg napadača.
Što je nedostajalo momčadima velikih imena
Rasprava nije ostala samo na Walcottu i Defoeu. Rooney, Walcott i Defoe osvrnuli su se i na širu sliku: zašto generacije s mnogo vrhunskih igrača nisu otišle do kraja. Momčadi koje su vodili Eriksson i kasnije Fabio Capello imale su prepoznatljiva imena, ali nisu uspjele pretvoriti kvalitetu u završni rezultat kakav su navijači očekivali.
Često se spominju pritisak, neravnoteža u veznom redu, ozljede i manjak mirnoće u ključnim trenucima. engleska nogometna reprezentacija godinama je nosila teret velikih očekivanja, a svako ispadanje otvaralo je isto pitanje: je li problem bio u izboru igrača, sustavu igre ili psihološkoj pripremi za najveće utakmice?
Pogled prema Tuchelovu razdoblju
U završnom dijelu razgovora nekadašnji reprezentativci okrenuli su se sadašnjem kadru koji vodi Thomas Tuchel. Današnja engleska nogometna reprezentacija ima širinu, međunarodno iskustvo i igrače naviknute na velike utakmice u klubovima. Zbog toga se ponovno govori o mogućnosti da se napokon napravi posljednji korak koji je prijašnjim generacijama izmicao.
Ipak, povijest upozorava da talent sam po sebi nije dovoljan. Izbori izbornika, ravnoteža u svlačionici i spremnost na pritisak odlučuju o sudbini momčadi. Priča o Walcottu i Defoeu zato nije samo sjećanje na jednu odluku, nego podsjetnik koliko jedan popis igrača može obilježiti cijelo razdoblje.
Više:
Pep Guardiola dobiva dokumentarni serijal o oproštaju od Manchester Cityja
Marcus Rashford sve bliže početnoj postavi Engleske na Svjetskom prvenstvu
Wales dočekuje Češku nakon udara munje u zrakoplov
