Hrvati su osjetljivi na ljude kojima je sreća okrenula leđa i koji su bez imalo svoje krivnje došli do crte kad više nama dalje. To prvenstveno kad se radi o nekoj bolesti ili katastrofi koja je pogodila ljude, a oni sami nisu tome kumovali. Sjetite se silnih tv emisija na kojima se skupljao novac u svrhu pomoći takvim ljudima – cifre su iz minute u minutu skakale do neba i probijale sva očekivanja.
Ima bezbroj takvih humanitarnih akcija gdje ljudi daju novčanu potporu duboko u sebi vjerujući da rade plemenito djelo. I kad ih u tom e netko prevari onda nema veće i svirepije prevare. Takva se prevara ne oprašta.
Zato već danima sve naslovnice i svi medije puni skandal u kojem se upire prstom na Hanu Tabaković Baksu i Ivu Loparić Kontek, organizatorice humanitarne revije City Modus u kojima ih se tereti da nisu poštovale dogovor da će prikupljena sredstva s humanitarne revije ići dvjema udrugama – Udruzi žena oboljelih od raka dojke Pink Life i Klubu roditelja nedonoščadi Palčići.
Kad se je otkrila moguća prevara, svi su ostali u šoku, i donatori, i pjevači koji su se odazvali humanitarnoj akciji, i sudionici humanitarke – neki su povukli donirani novac i uputili ga izravno udrugama za koje je bilo rečeno da će ga dobiti, neki su pisali poruke pune zaprepaštenja i prezira.
Svašta tu ima, svakakve informacije sada isplivavaju, priča se da je novac išao preko privatnih računa i mnogo toga – sve što je i inače za društvenu, ali i pravosudnu osudu, i za gnušanje jer se radi o najsvetijem – sumnja se da je pod oblandom humanitarnog rada netko je strpao donirani novac sebi u džep.
Naravno, o tome moraju institucije nešto reći, ali pušten je duh iz boce i više se ništa ne može zaustaviti. To što se je dogodilo, ako se je dogodili tako kako se priča da se dogodilo zaslužuje svaku osudu. I da se ne radi o nekim meni nepoznatim ljudima s puno bih žestine nizao rečenice dubokog prijezira prema svima koji su upleteni u tako besprizornu prevaru.
Ja poznajem Hanu Tabaković Baksu, novinarka je i voditeljica na poznatoj lokalnoj televiziji. Sretali smo se u raznim aktivnosti dok sam bio zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, ona je izvještava s konferencija za novinare koje sam ja organizirao. Više nisam siguran jesmo li bili na ti, ali volio sam pogledati njene emisije i zaviriti na njene društvene mreže na kojima priča duhovite priče iz svojega života s one strane svjetla pozornice.
I što da sad mislim kad na neki način poznajem osobu i nikada s njom ne bih mogao povezati nečasne radnje. I čitam sve to o novcu preko privatnih računa i o nepoštivanju jasnih procedura kako to ide s organizacijom humanitarnih eventa. I sam sam ih organizirao i baš zato što su humanitarni dvostruko sam više pazio da sve bude u redu i da se ne dogodi kakav propust. A pogotovo sve povezano s novcem kojega treba isporučiti dogovorenoj udruzi ili pojedincu.
Ako se pokaže da je istina u tome što se priča to je toliko strašno da zasjenjuje sve ono što sam vidio kao dobro, otvoreno, susretljivo, profesionalno i simpatično kod osobe koja mi je poznanica. Jedno zlo poništava sve dobro, a onda samo vrijeme liječi dojmove. Zato neću više o konkretnom, ali vjerojatno ću kad sve postane jasnije. Ionako u medijima imate sve – kad netko proćerda humanitarnu pomoć onda je to vijest koja plijeni više nego takozvana obična prevara.
Ali reći ću nešto nad čime se običan, dakle nedovoljno informiran čovjek zaprepasti. Dakle Hana Tabaković Baksa angažirala je poznatog odvjetnika Veljka Miljenvića. Svatko tko imalo prati društveni život zna za tog odvjetnika, a ja osobno sa zanimanjem sam ga uvijek slušao kao u tv emisijama razložno objašnjava neke sudske procese i tumačenje zakona. Kao dobar profesor sve bi znao dobro objasniti i približiti ono što razumiju samo pravnici.
A znate li što je rekao za slučaj Tabaković Baksa – bacio je krivnju na ove dvije na početku spomenute udruge jer da se one nisu držale procedure – citiram „Što su te udruge poduzele? Ako su išle ovako u javnost, a nisu prije toga poduzele one korake koje im zakon nalaže, onda je pitanje koliko je to zakonito izlaženje u javnost“. Još je rekao kako se tu ne radi o stvari od javnog interesa da bi izišli s time u javnost i zato su te udruge prekršile zakon. Strašno. Odvjetnik Miljević je vjerojatno formalno pravno pravu, ali to nema nikakve veze s pravicom.
Bit je u tome je li bilo manipulacija s novcem prikupljenim za humanitarne svrhe ili nije – sve ostalo je zamagljivanje stvari. Osim toga ta stvar ne može biti ni je takva da može ostati skrivana od javnosti. Što ćemo sada s onim kad se čovjek sretne s nerješivim problemom koji stvori neumoljiva administracija i kad više nema izlaza nego se pojada se novinarima kako su vjerojatno napravile i ove dvije udruge. Samo što mnogi nemaju sreću da su interesantni novinarima, kao što je ovaj slučaj interesantan možda baš zato što se radi o novinarki.
Miljević nije ništa rekao o meritumu stvari, nije našao odgovor niti na jedno otvoreno pitanje koje postavljaju novinari, odgovorio je fiškalskim štosom kojim po mojemu mišljenju nije zaštitio svoju branjenicu nego ju je još više izložio. Ja ovako razumijem da je odvjetnik Miljević rekao – sve te gadosti koji se pripisuju gospođi Tabaković Baksa istinite su, ali ta istina nije važna jer je povrijeđena procedura i sve će to zbog proceduralnih razloga na sudu pasti u vodu.
I na kraju velika pouka za sve koji se bave humanitarnim radom – ne idite u organiziranje humanitarki ako niste sigurni da imate ogromno srce, beskrajan altruizam i ogroman oprez da ne povrijedite ljude u potrebi, pogotovo ne na način da im kako one kažu obećate novac, a onda od tih novaca ništa.
Nenad Predovan
