Crveni tepih gori: Venecija u znaku čudovišta
Venecija bruji, kamere pršte, a publika urla: Netflix je zapalio Mostru filmom koji se pretvara u trenutni fenomen. Guillermo del Toro Frankenstein upravo je detonirao festivalsku atmosferu i pretvorio Lido u laboratorij strasti, ambicije i šoka. Od prvih kadrova jasno je da je riječ o spektaklu koji razara rutinu crvenog tepiha i tjera kritičare da ustanu, zaplješću i posvađaju se kao rijetko kada. Ovo je premijera o kojoj svi pričaju, i to s dobrim razlogom.
Guillermo del Toro Frankenstein ruši očekivanja
Kad je šef Netflixa Ted Sarandos pitao što mu je na filmskoj bucket-listi, del Toro je odgovorio: Pinocchio i Frankenstein. Dobio je zeleno svjetlo za oba, a prvi je uzeo Oscara. No ovaj put redatelj je upozorio: “Veliko je.” Nije lagao. Guillermo del Toro Frankenstein stvoren je desetljećima – kao opsesija koja je sazrijevala dok nije eksplodirala u savršene uvjete, s budžetom, kreativnom slobodom i produkcijom koja rekreira cijeli svijet, ciglu po ciglu, emociju po emociju.
Tri čina, jedno srce: tko je ovdje pravi ‘čudovište’?
Film je rastavljen u predbilješku i dva pogleda na istu tragediju: jedan iz laboratorija ambicioznog znanstvenika, drugi iz očiju novorođenog bića koje traži smisao. Pratimo djetinjstvo Viktora, razloge zbog kojih se igrao Boga i trenutak kada ga vlastito čudo počinje proganjati. U duhu romanesknog izvora autorice Mary Shelley, del Toro od publike zahtijeva empatiju, ne prema zločinu, nego prema rani koja ga je stvorila.
Zvjezdana postava pod maskama i pritiskom
Oscar Isaac blista kao Victor Frankenstein, genij koji se polako kaje, dok je Jacob Elordi neprepoznatljiv kao stvorenje koje pulsira glađu za dodirom. Ulogu je prvotno držao Andrew Garfield, ali je morao odstupiti zbog kaosa oko štrajka glumaca; Elordi je uskočio za tri tjedna i preokrenuo igru. Guillermo del Toro Frankenstein postaje njegov glumački obred prijelaza, dokaz da transformacija može biti i fizička i duševna, bez gubitka nijanse.
Pravi setovi, prave emocije
Del Toro odbacuje sterilne zelene ekrane gdje god može i gradi svjetove koje glumci mogu dotaknuti. Christoph Waltz se šali: “CGI je za luzere”, a redatelj razlikuje “slatkiše za oči” od “proteina za oči”. Upravo zato Guillermo del Toro Frankenstein diše drugačije: kostimi, teksture i svjetlo propuštaju emociju, a ne simulaciju. Kad su zidovi stvarni, gluma postaje opipljiva, a priča prodorna kao struja kroz metalne stezaljke.
Mit, čudovišta i čovjek koji ih voli
Del Toro je bard čudovišta: od Panova labirinta i Pacific Rima do Oblika vode, koji mu je donio Oscara. Njegovi stvorovi nikad nisu samo prijetnja, nego ogledalo. Ovdje želi da stvorenje bude “novorođenče”, ljepota prije ožiljka. Zato Guillermo del Toro Frankenstein ne igra na jeftine strahove, već navija za suosjećanje. Kada ti se pogledi bića i tvorca spoje, pitanje tko je ovdje čovjek, a tko neman, udara jače od munje.
Premijera koja mijenja igru
Kako se svjetla Mostre gase, svjetska premijera kuca na vrata, a globalna publika broji dane do izlaska na Netflixu. Guillermo del Toro Frankenstein ulazi u sezonu nagrada s valom hypea koji rijetko viđamo. Potražnja za projekcijama raste, društvene mreže gore, a studiji mjerkaju datum lansiranja kao najskuplji dragulj u vitrini. Ovaj naslov već je kulturni događaj – i tek počinje dominirati razgovorima. Kritičari već spekuliraju o nominacijama i festivalskim osvajanjima.
Finalni sud: spektakl s dušom
Možda je mogao biti kraći, možda bi neki rezovi bili bezbolni, ali malo tko će poželjeti izaći iz ovog laboratorija prije kraja. Del Torova vizija spaja zanat i srce, starinsku romantiku i moderni nerv, pa se s pravom govori o filmskom događaju koji nadilazi žanr. Ako ste čekali signal da kino još uvijek može biti čarolija – upravo ste ga dobili. Venecija će ga pamtiti. A već sutra mit dobiva sasvim novo poglavlje.
Više:
SUKOB LONDON – KAIRO: UK zatvara veleposlanstvo u Kairu
POTEGNUO NOŽ: ubojstvo u pokušaju u Vukovaru
Nestali u Meksiku 130.000 – marševi očajnika tresu državu
