Blještave i zlokobne, hipersonične rakete kakve je Kina pokazala na paradi u Pekingu 2019. otvorili su eru u kojoj brzina i manevri znače sve. DF-17 promaknuo se u simbol utrke u kojoj se glave država hvale oružjem sposobnim promijeniti tijek rata u nekoliko sekundi. Dok Moskva prijeti i testira nove varijante, a Washington panično ubrzava, Europa se pita: može li itko doista obraniti svoje nebo?
Globalna utrka: hipersonične rakete mijenjaju pravila
Stručnjaci upozoravaju da je riječ o prekretnici bez presedana još od Hladnog rata. Kina nadograđuje svoje sustave, Rusija paradira navodnim „čudima”, a SAD javno priznaje da mora sustići konkurente. U međuvremenu, hipersonične rakete sve su češća tema u kabinetima i na naslovnicama, jer njihove orbite, nisko letenje i nagle promjene kursa ruše stara pravila detekcije i presretanja.
Na terenu je slika još mračnija: Avangard navodno doseže nezamislive brzine, Kinzhal se reklamira kao „nezaustavljiv”, a eksperimentalni Oreshnik testiran je nad Ukrajinom. Ipak, dio stručnjaka upozorava da ruske tvrdnje treba uzeti s dozom opreza: proizvodni kapaciteti su ograničeni, a neke salve su oborene i analizirane.
Rusija, Kina i SAD: tko vodi, tko paničari
Kina trenutačno prednjači, odmah iza nje Rusija, dok SAD tek uvodi „Dark Eagle”. Ujedinjeno Kraljevstvo nema operativni sustav, iako bilježi napredak u pogonskim testovima. Izraelov Arrow 3 cilja na presretanje, Iran tvrdi da je ispalio hipersoničan projektil prema Izraelu, a Sjeverna Koreja objavljuje vlastite verzije. Utrka se prelila na više kontinenata – od Pacifika do Baltika.
Što čini razliku? Mach 5 i više, „boost-glide” profili te „scramjet” motori koji gutaju zrak u letu. Dok su balističke putanje predvidljive, ova nova klasa krivuda i skriva se od radara. Većina zemaljskih senzora vidi ih prekasno, pa se rješenje traži u svemiru i mrežama satelita. Više o konceptu kao hipersonično oružje čini jasno: prednost je vrijeme, a upravo njega branitelji nemaju.
Brzina, manevri i strah
Hipersonične rakete donose i jezovito pitanje: nose li nuklearnu ili konvencionalnu bojevu glavu? Političarima i generalima to drastično sužava vrijeme odluke. Bivši zapovjednici upozoravaju: pravila su ista kao i prije – lociraj, gađaj, presretni – ali prozor za reakciju sužen je na treptaj. Zato su maskiranje, elektroničko ometanje i dezinformiranje meta opet u prvom planu.
Ni branitelji ne stoje skrštenih ruku. Flote i baze raspršuju položaje, koriste mamce i lažne odraze, dok umjetna inteligencija ubrzava obradu satelitskih snimaka. Ipak, bez snažnijih svemirskih senzora, lov i presretanje ostat će lutrija. Upravo zato Washington ulaže milijarde u orbitalne „oči”, a saveznici ubrzano dogovaraju zajedničke mreže ranog upozorenja.
Zapad uzvraća i traži štit
U travnju je London proglasio „prelomni trenutak”: britanski i američki timovi završili su seriju od stotina statičkih testova pogona u NASA-inom centru Langley. To nije oružje sutrašnjice, nego današnji nacrt kako dostići vodeće – i kako razviti presretače sposobne za hipersonske ciljeve. Dok SAD gura Dark Eagle, Europa gradi industrijsku bazu i zajedničke protokole za brz odgovor.
U međuvremenu, hipersonične rakete ostaju valuta zastrašivanja. Politička poruka je glasna: „Možemo stići bilo gdje i prebrzi smo za vaš štit.” No praksa govori da je i napadaču teško: potrebno je precizno ciljanje, svježi satelitski podaci i besprijekorna koordinacija.
Što slijedi za Europu?
Sa sustavima stacioniranim u Kalinjingradu i stalnim udarima po ukrajinskim gradovima, ruska prijetnja ostaje žarište. Ako Kremlj zaista serijski proizvede novu generaciju, pritisak na NATO dramatično raste. No, pad „nezaustavljivih” projektila pokazuje da štit nije ravan papiru, a napad nije čarolija. Presudno će biti tko prvo savlada detekciju – i tko će svoje hipersonične rakete uvede u masovnu, održivu uporabu.
Više:
Drama oko informacija: ulazak stranih medija u Gazu traži 27 zemalja, Izrael pod paljbom
Papa Leo XIV putuje u Libanon
Putin-Zelenski samit
