Kako bi prosječna obitelj u BiH danas sebi osigurala normalnu prehranu, potreban joj je oko 70 posto veći mjesečni iznos novca nego 2020. godine, prije pandemije. To je dvostruko više od prosjeka u Europskoj uniji, gdje je rast iznosio oko 33 posto.
Ovo otkrivaju službeni i usporedni podaci domaćih institucija i Europske središnje banke, koja je istaknula da cijene hrane unutar eurozone rastu brže od prosječne inflacije. Posebno je to izraženo u BiH, gdje su se troškovi prehrane jedne četveročlane obitelji od 2020. godine povećali za oko 550 KM i sada iznose 1.280 KM – otprilike koliko iznosi i prosječna plaća. Drugim riječima, obitelj u kojoj radi samo jedan član primorana je čitav kućni proračun potrošiti na hranu ili, nakon plaćanja režija, reducirati potrošnju osnovnih namirnica.
Podaci o sindikalnoj potrošačkoj košarici dodatno potvrđuju negativan trend: udio troškova prehrane u njenoj vrijednosti u posljednjih pet godina porastao je s 37 na čak 46 posto, piše GlasSrpske.
Istraživački centar Deutsche Bank nedavno je uspoređivao cijene osnovnih namirnica u europskim gradovima. Rezultati su, kako navode stručnjaci, i tragični i komični: u Banjoj Luci i Sarajevu litar mlijeka skuplji je nego u Madridu ili Berlinu, a razlika ide od dva do 12 feninga. Slično je i s mesom, posebno s govedinom, koja je skuplja nego u Londonu.
Kako je BiH postala jedan od neslavnih rekorda po rastu cijena hrane iako su ulazni troškovi za proizvodnju znatno niži nego u eurozoni? Cijena goriva u BiH je među najnižima u Europi, baš kao i električne energije – dva faktora koja značajno utječu na konačne cijene proizvoda. Treći faktor su plaće, a po niskim plaćama BiH prednjači u Europi.
Ekonomist Igor Gavran tvrdi da cijene hrane u BiH nisu određene stvarnim troškovima proizvodnje, već maksimalnim iznosom koji potrošači mogu platiti kako bi se ostvario najveći profit.
– Istina, došlo je do rasta troškova proizvodnje, ali on nije ni približno proporcionalan rastu cijena osnovnih namirnica. Također, ovisni smo o uvozu hrane iz EU, no ti proizvodi kod nas budu znatno skuplji nego, primjerice, u Njemačkoj. Razlika je često drastična. To pokazuje pohlepu trgovaca i vlasnika trgovačkih lanaca među kojima, sasvim sigurno, postoji prešutni dogovor oko formiranja cijena – kaže Gavran.
Dodaje i da vlasti gotovo ništa ne poduzimaju jer više cijene znače i veće prihode od PDV-a, odnosno punije proračune. – Ako usporedimo rast troškova energije i goriva u EU s ovim u BiH, jasno je da cijene kod nas diktira isključivo pohlepa. To potvrđuje i rast godišnjih dobitaka trgovačkih lanaca koji su postali najprofitabilnija poduzeća u zemlji – istaknuo je Gavran.
S njim se slaže i izvršna direktorica Udruge za zaštitu potrošača “Don” Murisa Marić, koja upozorava da hrana u BiH polako, ali sigurno postaje luksuz. – Podaci su tragični, a dodatno su opterećujući kad se usporede s razlikama u primanjima naših građana i građana drugih europskih zemalja. Uništili smo domaću proizvodnju, posebno kad je riječ o mesu koje uvozimo u ogromnim količinama – navodi Marić.
Rastuće cijene hrane problem su ne samo za domaćinstva nego i za Europsku središnju banku, kojoj otežavaju borbu protiv inflacije. Prema njihovom izvješću, europski potrošači danas plaćaju trećinu više nego prije pandemije da bi stavili obrok na stol. Europska komisija izvještava i da svaka treća osoba brine može li si priuštiti hranu koju inače kupuje. ECB posebno upozorava da visoke cijene hrane najteže pogađaju kućanstva s nižim prihodima, jer hrana čini najveći dio njihovih rashoda.