Prebrojavanje glasova na Islandu pretvorilo se u političku dramu jer je islandski referendum o nastavku pregovora s Europskom unijom gotovo potpuno podijelio birače. Nakon obrađenih 153.197 glasova, protiv prijedloga vlade izjasnilo se 50,1 posto birača, dok ga je podržalo 49,9 posto. Prema podacima javne televizije RÚV, dvije strane u tom je trenutku razdvajalo samo 435 glasova.
Pravo glasa imalo je oko 270.000 građana, pa konačni pobjednik još nije poznat. Birači su odgovarali na pitanje treba li Island nastaviti pristupne pregovore s Europskom unijom. Potvrdan odgovor ne bi automatski značio ulazak u Uniju, nego bi otvorio put prema postizanju pristupnog sporazuma, o kojem bi građani ponovno odlučivali na drugom referendumu.
Zašto je islandski referendum održan ranije?
Vlada premijerke Kristrún Frostadóttir, koju predvode stranke lijevog centra, obećala je održavanje referenduma do 2027. godine. Ipak, islandski referendum raspisan je ranije zbog pojačanih međunarodnih napetosti. Među razlozima su spominjane izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o preuzimanju Grenlanda, kao i sve veća zabrinutost zbog sigurnosnih prilika u sjevernom Atlantiku.
Frostadóttir je nakon glasanja u Reykjavíku poručila da je kampanja potaknula važnu raspravu o položaju države u svijetu. Naglasila je da su Islanđani godinama čekali priliku izraziti mišljenje te da će njezina vlada nastaviti raditi bez obzira na ishod. Ipak, premda su sigurnosna pitanja bila prisutna, islandski referendum ponajprije je obilježila rasprava o gospodarstvu i ribarstvu.
Ribarstvo ostaje najveća prepreka članstvu
Riba i druge morske djelatnosti čine gotovo 40 posto islandskog izvoza. Mnogi protivnici nastavka pregovora strahuju da bi država ulaskom u Europsku uniju izgubila dio nadzora nad vrijednim ribolovnim područjima. Posebno ih zabrinjava zajednička europska ribarstvena politika, koja uređuje kvote, pristup moru i upravljanje resursima država članica.
Island već sudjeluje na jedinstvenom europskom tržištu i dio je schengenskog prostora bez unutarnjih graničnih kontrola. Punopravno članstvo uključilo bi zemlju u carinsku uniju, a dugoročno bi otvorilo i pitanje uvođenja eura. Zagovornici smatraju da bi to ojačalo gospodarsku stabilnost, dok protivnici upozoravaju na mogući gubitak samostalnosti u ključnim nacionalnim politikama.
Islandski referendum ponovno otvorio staru raspravu
Island je zahtjev za članstvo podnio 2009. godine, nakon financijske krize iz 2008. i sloma domaćeg bankarskog sustava. Pregovori su znatno napredovali, ali ih je euroskeptična vlada 2013. zaustavila. Sporna ribolovna prava i tada su bila najveća prepreka, baš kao i danas, kada islandski referendum ponovno otvara pitanje europske budućnosti zemlje.
Odbijanje vladina prijedloga ne bi trajno zatvorilo mogućnost nastavka pregovora. Neka buduća vlada mogla bi ponovno pokrenuti to pitanje, ovisno o političkim okolnostima i raspoloženju javnosti. S druge strane, pobjeda zagovornika omogućila bi obnovu procesa, ali bi svaki konačni sporazum prije članstva morao dobiti novu potvrdu građana.
Sigurnost je također važan dio rasprave. Island je osnivač NATO-a, ali nema vlastitu vojsku i u obrani se oslanja na saveznike. Zemlja podržava Ukrajinu nakon ruske invazije, a vlasti zabrinjavaju pojačane ruske pomorske aktivnosti u blizini otoka. Dok se čekaju konačni rezultati, islandski referendum ostaje toliko tijesan da bi svaka skupina prebrojenih glasova mogla preokrenuti ishod.
Više:
Nedjeljno vrijeme u Pirovcu skriva opasnu zamku: Osjet će dosegnuti gotovo 36 stupnjeva
Veliki temperaturni obrat: vrijeme u Pazinu danas skače do 31,1 stupanj
Vrijeme u Krapini donosi nagli skok: Nakon svježeg jutra stiže 30 stupnjeva
