Na današnji dan, 1885. godine, rodio se Ivan Kozarac, iznimni hrvatski pjesnik, pripovjedač, romansijer i dramatičar. Kroz svoje književno stvaralaštvo duboko je proživljavao život i sudbine slavonskih seljaka, ostavljajući neizbrisiv pečat na hrvatskoj književnoj sceni.
Ivan Kozarac je svojim djelima reagirao na sve društvene promjene u životu slavonskog sela, posebice tijekom nestanka Vojne krajine. U to doba, Slavonija je bila poprište snažne želje za slobodom, a Kozarac je majstorski prenio te trenutke kroz svoje romane, pjesme i drame.
Najupečatljiviji dio Kozarčevog stvaralaštva predstavljaju opisi slavonskog pejzaža, gdje je kroz njegove riječi oživljavao ljepotu i surovost tog kraja. Motivi ljubavi i slobode isticali su se kao temeljni elementi njegovog pisanja, duboko ukorijenjeni u ljudske sudbine i društvene prilike.
Unatoč svojoj umjetničkoj genijalnosti, Ivan Kozarac dijelio je sudbinu mnogih hrvatskih pisaca. Izmučen životnim tegobama, siromaštvom i bolešću, nije doživio zrelu stvaralačku dob.
Ivan mnogo piše o ženskoj pokvarenosti, kinđurenju i pomodarstvu. Zauzima i kritičan stav prema Crkvi, raspusnom životu nekih svećenika i lažnom bogomoljstvu. Njegova ljubav prema rodnoj Slavoniji izbija iz svakog njegovog djela.
Napustio nas je 16. studenog 1910. godine u Vinkovcima, ali ostavio nam je naslijeđe koje i danas živi kroz riječi koje suvremeno čitateljstvo često otkriva s poštovanjem prema velikom slavonskom književniku, Ivanu Kozarcu.
