Sveti Stjepan prvi je koji za Krista posvjedočio svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik, a njegov je lik u povijesti Crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika.
Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, odnosno njegova mučenička smrt, no 3. kolovoza obilježava se našašće moći sv. Stjepana.
U jednom mjestu u Hercegovini još uvijek se očuvao nekadašnji dernek, na kojem su se prije nalazili momci i djevojke, a koji je služio umjesto današnjih noćnih klubova i kafića.
Osim narodnog veselja, u ovo se mjesto hodočasti sv. Stjepanu.
Kada u zapadnoj Hercegovini spomenete Goricu, prva asocijacija na nju je sv. Stjepan Prvomučenik, patron župe 3. kolovoza, kada u mjesto hodočasti više tisuća ljudi.
Na uočnicu Stipanu/Stjepanu Goričani imaju poseban običaj. Pale stotine svitnjaka cijelim autro-ugarskim putem na brdu Zavala, koji se vide kilometrima daleko, pa ih gledaju Runovićani, Gruđani, Imoćani i dive se.
Oduvijek se sv. Stjepanu u Goricu išlo i pješice iz drugih mjesta, pa je na brdu poviše Gorice renovirano i klecalo, mjesto s kojeg bi hodočasnici iz gornjeg kraja(Duvno, Posušje) po prvi puta ugledali crkvu sv. Stjepana, pa bi kleknuli njemu u čast izgovorivši „Slava Bogu i sv. Stipanu“.
Župa Gorica-Sovići od 1859. ima status samostalne kapelanije, a te je godine proglašena i župom. Sovićani koji pripadaju ovoj Župi također slave sv. Iliju, svega trinaestak dana ranije, a ljeto je u ovom kraju uvijek svečano, uz bogatu trpezu, molitvu i obiteljska okupljanja.
