Skandal iz Zagreba razotkriva pravu prirodu medijske cenzure – jesu li građani glupi a novinari pametni ?
U srcu Zagreba, usred naizgled običnog dana, dogodilo se nešto što je razotkrilo sve ono što već godinama tiho tinja u pozadini hrvatskog medijskog prostora – duboka, sustavna i opasna medijska cenzura, koja građane tretira kao da nemaju pravo misliti svojom glavom.
Sve je počelo kada je anonimni građanin snimio štand platforme Možemo!, gdje su njihovi volonteri prikupljali potpise za predstojeće lokalne izbore. Snimio je dva videa. Nije ih napadao fizički, nije bacao kamenje. Govorio je, istina, oštro, direktno, ali to je bio njegov građanski stav, izražen u javnom prostoru, prema javnoj političkoj akciji.
Međutim, ono što je uslijedilo više ne pripada demokratskom društvu, već zlokobnim scenarijima koje poznajemo iz totalitarnih režima.
Mainstream mediji u akciji – bez istine, s uvredom
Mediji kao što su Index.hr i Jutarnji list, brže-bolje su objavili članke o ovom događaju. No ne da bi prenijeli što se točno dogodilo – već da bi iskrojili narativ, obojili ga po svojem novinarskom ukusu i sakrili ključne činjenice od javnosti. Pa tako nisu objavili video, iako je upravo on ključni dokaz. Umjesto toga, dobili smo šokantne naslove o “primitivcu”, “brutalnom napadu”, “psovkama” i “odgurivanju starice”.
Jesu li građani glupi, a novinari pametni ? Zar ne bismo svi sami trebali vidjeti što se dogodilo i donijeti vlastiti sud?
Ne, kažu nam mediji. Mi ćemo vam reći što trebate misliti. Mi ćemo odabrati koje su vam informacije “sigurne”, a koje “uvredljive”. A sve ostalo – ide pod tepih.
Snimka koju ne smijete vidjeti?
Glavni razlog zbog kojeg mediji nisu objavili video, prema vlastitom priznanju, jest što je on “uvredljiv”. No uvredljiv za koga? Za Možemovce? Ili za ideološke simpatije redakcija? Postavljamo s pravom pitanje: Jesu li građani glupi a novinari pametni ?
Građanin u videu nije učinio ništa što bi prema zakonu bilo kažnjivo. Javna površina, politički štand, verbalni prosvjed – sve je to dozvoljeno u slobodnom društvu. Ali u Hrvatskoj 2025., sloboda govora više nije zajamčena, pogotovo ako ide protiv Možemovske ideologije ili medijskog kartela.
Tko zapravo napada koga?
U tekstovima koje su objavili Index i Jutarnji, stvara se slika o “jadnim volonterima koji su bili žrtve”. Ali nitko se ne pita – zašto volonteri koji javno istupaju za političku opciju, ne bi podnijeli i javnu kritiku? Od kada je postalo nasilje ako netko viče “vi ne radite ništa”?
I više od toga – nema nikakve provjere je li starija gospođa stvarno odgurnuta. Nema izjava svjedoka, nema dokaza – samo jednostrani iskaz, bez ikakve novinarske obazrivosti.
Zamislimo da je građanin snimao HDZ-ovce ili SDP-ovce. Bi li ga tada mediji nazvali “primitivcem” ili bi ga slavili kao “hrabrog aktivista”?
Demokracija po mjeri novinara i urednika
Ono što ovdje najviše boli nije ni ponašanje Možemovaca, ni riječi snimljenog građanina – nego činjenica da mainstream mediji više ne prenose istinu, već je filtriraju kroz vlastite ideološke naočale.
U tom novom, opasnom sustavu, građani su prikazani kao nesposobni za prosudbu. Oni ne smiju vidjeti snimku – jer će možda nešto “krivo” pomisliti. Zato im novinar “objasni” što da misle.
Tako dolazimo do glavnog pitanja: jesu li građani glupi, a novinari pametni ? Ili smo došli u točku gdje se profesionalna novinarska etika zamijenila aktivizmom, gdje istina više nije cilj, nego oružje?
Strah od stvarnosti
Jedino objašnjenje zašto video nije objavljen jest strah. Strah da bi javnost mogla stati na stranu običnog čovjeka. Strah da bi birači mogli početi postavljati neugodna pitanja. Strah da će narativ popucati kada se suoči s realnošću.
Zato video mora ostati “uvredljiv”. Jer kad bi se objavio – cijela konstrukcija bi pala. Jesu građani glupi a novinari pametni ?
Kada su novinari postali politički komesari?
Mediji bi trebali biti čuvari demokracije, a danas su sve češće čuvari ideologije. Skrivanje informacija, filtriranje sadržaja, napad na svakoga tko ne misli kao redakcija – to više nije informiranje, nego politički inženjering.
Oni koji bi trebali biti nepristrani, danas su postali komesari progresivne misli, čuvari “ispravnog stava”, suci u unaprijed presuđenim procesima.
A građani? Njih se tretira kao maloumne. Njima se ne može dati sirova snimka. Njima treba servirati interpretaciju – uz obaveznu dozu moralnog dociranja.
Ako građani imaju pravo glasati – onda imaju pravo i na istinu
Najvažnije pitanje koje izranja iz cijelog ovog slučaja glasi: ako građani imaju pravo birati vlast, odlučivati o sudbini države, gradova i svojih zajednica – zar onda nemaju pravo i na izvorne informacije?
Ako su dovoljno pametni da glasaju, onda su dovoljno pametni i da procijene što je uvredljivo, a što nije. Nije zadatak novinara da glume skrbnike javne svijesti, da filtriraju informacije kao da se obraćaju djeci. Zadatak novinara je da prenesu činjenice, da pokažu što se dogodilo, i da vjeruju svojim čitateljima.
U protivnom, cijeli demokratski sustav postaje farsa. Ako se građanima uskraćuju osnovne informacije jer im se ne vjeruje da će ih “ispravno” interpretirati – tada su svi izbori, sve odluke, svi referendumi – samo privid slobode. Jesu građani glupi a novinari pametni ?
Ne možeš istovremeno pozivati ljude da izađu na izbore, a istovremeno im uskraćivati snimke iz stvarnosti.
Vrijeme je da se svi u javnom prostoru – i političari, i novinari – prisjete jednostavne istine: građani nisu glupi. Oni znaju. Oni vide. I ne trebaju im tutori.
Stijena.info objavljuje video – jer vjeruje u građane
Dok su mainstream portali odlučili cenzurirati snimke s događaja, portal Stijena.info odlučio je objaviti originalne videozapise, bez uređivanja, bez propagande, bez instrukcija. Zašto? Jer vjeruje da su građani sposobni sami odlučiti.
Stijena.info vjeruje da pravo na informaciju pripada svakome, a ne samo odabranima. U vremenu kada se istina skriva iza clickbait naslova i ideoloških filtera, ova praksa postaje rijetka – ali izuzetno važna.
Jesu građani glupi a novinari pametni ?
Više: Pogledajte intervju s Radom Borić: je li crveno zaista crveno?
