John McGinn još pamti večer koja je sve promijenila
Gotovo desetljeće nakon reprezentativnog debija protiv Danske, John McGinn i dalje pronalazi motivaciju u osjećajima koji su ga preplavili te posebne večeri 2016. godine. Ponos i emocije zbog nastupa za Škotsku, kako priznaje, nisu oslabjeli. Svaki poziv doživljava kao privilegiju jer je svjestan da nijedan igrač ne može znati kada će posljednji put odjenuti nacionalni dres.
Upravo ga ta neizvjesnost tjera da nastavi raditi, čak i kada ne igra na razini koja ga je pretvorila u jednog od najvažnijih škotskih nogometaša. McGinn otvoreno priznaje da bi svaki sljedeći susret mogao biti posljednji za reprezentaciju. Zbog toga ništa ne uzima zdravo za gotovo, bez obzira na iskustvo, status i sve što je ostvario tijekom karijere.
Od borca iz druge lige do legende Aston Ville
Dok se u reprezentaciji traži povratak njegove najbolje forme, John McGinn u klupskom nogometu već ima gotovo mitski status. Navijači Aston Ville smatraju ga jednim od ključnih ljudi modernog uspona kluba. Pomogao je momčadi izboriti povratak u najviši rang 2019. godine, a zatim i sačuvati prvoligaški status u dramatičnoj sezoni koja je uslijedila.
Njegov utjecaj nije završio opstankom. Villa je uz njegovu pomoć postupno napredovala od borbe pri dnu ljestvice do plasmana među najbolje engleske klubove. Stigla je i do Lige prvaka, dok je škotski veznjak kao kapetan sudjelovao u osvajanju europskog trofeja. Pritom je postavio i klupski rekord po broju pogodaka u europskim natjecanjima.
Posebnu težinu njegovoj priči daje činjenica da je ostao kada su brojni poznati suigrači napustili klub. Jack Grealish, Douglas Luiz, Ollie Watkins, Emiliano Martínez i Youri Tielemans krenuli su drugim putem, ali škotski kapetan zadržao je svoje mjesto u srcima navijača. Neki ga smatraju najboljim Villinim kapetanom još od Dennisa Mortimera, predvodnika momčadi koja je početkom osamdesetih osvojila Englesku i Europu.
John McGinn naučio je živjeti s kritikama
Iskustvo je promijenilo način na koji John McGinn reagira na pohvale i kritike. Kao mlađi igrač odmah bi provjeravao komentare na Instagramu ili Twitteru, ali danas pokušava ostati usredotočen na trening i vlastiti napredak. Smatra da svatko ima pravo na mišljenje, no odgovor nogometaša mora biti rad, a ne rasprava na društvenim mrežama.
U razdobljima bez pogodaka, asistencija ili dobrih nastupa najvažnije mu je unutarnje samopouzdanje. Tvrdi da s godinama bolje upravlja teškim trenucima, iako porazi postaju bolniji, a pobjede više ne izazivaju jednako bezbrižno oduševljenje. Mlađi igrači često pokušavaju pretjeranim radom odmah prekinuti krizu, dok iskusniji znaju da ponekad moraju ostati strpljivi.
Nakon loših reprezentativnih večeri John McGinn izbjegava televizijske emisije i radijske analize. Kada Škotska pobijedi uvjerljivim rezultatom, situacija je drukčija i tada rado posluša reakcije javnosti. Takav pristup pokazuje koliko mu je i dalje stalo, ali i koliko je naučio zaštititi se od buke koja prati svaki nastup na međunarodnoj pozornici.
Veliki jubilej mogao bi donijeti novi zamah
Dodatan poticaj predstavlja mogućnost da krene stopama reprezentativnog kolege Andyja Robertsona i približi se granici od 100 nastupa za Škotsku. Nakon susreta sa Sjevernom Makedonijom do tog bi mu velikog cilja trebalo ostati još osam utakmica. Za igrača koji nikada ne pretpostavlja da će dobiti novi poziv, takav jubilej ima posebno značenje.
Reprezentativno zatišje ne mora značiti da su najbolji dani iza njega. John McGinn već je više puta pokazao da može odgovoriti kada su pritisak i očekivanja najveći. Navijači Aston Ville dobro znaju koliko je važnih trenutaka stvorio, a Škotska se nada da u njegovim nogama još ima dovoljno energije za nove pogotke, velike pobjede i završni reprezentativni bljesak.
Više:
Politički zastoj trese sustav: novi čelnik SOA-e još nije imenovan
Šokantni uzroci smrti u Hrvatskoj: Jedna skupina odnijela je gotovo 20.000 života
Rodri u Barceloni mijenja sve: Flick je dobio vođu kojeg je godinama čekao
