Prema pisanju Kasima Gujića za Sarajevski novi list, Nezavisna Država Hrvatska odobrila je za 1942. godinu najveću sadnju duhana u posljednjih šezdeset godina. Odluka objavljena u Narodnim novinama krajem prosinca 1941. predviđala je ukupno 314 milijuna strukova, uz mogućnost povećanja od 10 posto, što je konačno iznosilo 345 milijuna strukova.
Kvote za Hercegovinu i Dalmaciju
“U Narodnim Novinama (br. 214 od 31. prosinca 1941.) tiskan je oglas za sadnju i odkup duhana u 1942. godini. Oglas sadrži prijedlog Ravnateljstva državnih monopola, koji je odobrio Državni rizničar. Pojedinim duhanskim uredima dozvoljen je za sadnju slijedeći broj duhanskih strukova: Ljubuškom 60,000.000 strukova, Čapljini 41,000.000, Širokom Brijegu 40,000.000, Mostaru 40,000.000, Imotskom 35,000.000, Stocu 34,000.000, Vrgorcu 12,000.000, Trebinju 10,000.000, Sinju 8,000.000, Bratuncu 8,000.000, Foči 7,000.000, Drnišu 7,000.000, Metkoviću 7,000.000, Dubrovniku 5,000.00”, navodi se u Sarajevskom novom listu.
Također, zanimljivo je napomenuti i da je u cijeloj NDH odobrena sadnja od 314,000.000 strukova, a s 10 posto većom sadnjom 345,000.000 strukova.
“Ovo je prva sadnja duhana koju je odobrila Hrvatska državna vlada. Prvi su državni čimbenici nastojali zadovoljiti uzgajatelje duhana u ovom glavnom pitanju. Za to je vlada i odobrila do sada najveću sadnju duhana. Ovogodišnja sadnja duhana u Hercegovini i Dalmaciji veća je od prošlogodišnje za 110,000.000 strukova (1941. bilo je odobreno Hercegovini i Dalmaciji 235,000.000 strukova)”, navodi se.
Stroga pravila i isključivo dvije sorte
Uzgajatelji su smjeli saditi isključivo duhane tipa “Tanče” i “Ravnjak”, a sjeme je osiguravalo Ravnateljstvo državnih monopola. Prijave za sadnju podnosile su se općinama do 5. veljače, a dozvolu je mogla dobiti svaka punoljetna osoba – ali samo jednu po općini. Sadnja i presađivanje morali su biti završeni do 15. lipnja.
“Prijave za sadnju duhana uzgajatelj podnosi općini, a ona ih prosljeđuje duhanskim uredima najkasnije do 5. veljače tekuće godine. Dozvolu za sadnju duhana može dobiti svaka punoljetna osoba, pri čemu jedna osoba u jednoj općini može imati samo jednu dozvolu. Ako prijavitelj ne dobije obavijest o sadnji duhana do kraja veljače, dužan je u roku od pet dana zatražiti pojašnjenje od nadležnog duhanskog ureda. Na takav zahtjev ured je obvezan dati odgovor u roku od 48 sati, iz kojeg će biti jasno je li molitelju odobrena sadnja ili ne. Protiv odluke uzgajatelj ima pravo podnijeti žalbu višoj monopolskoj vlasti u roku od deset dana”, piše sarajevski list.
Višak sadnje morao se uništiti
Svaki uzgajatelj bio je dužan predati dio sjemena pokusnim postajama, a višak sadnje od 10 posto morao se poništiti. Strogo je bilo propisano i održavanje rasada, kao i prijava svake štete na duhanu nadležnim uredima.
“Samo ona osoba koja dobije dozvolu za sadnju može proizvoditi duhansku rasadu, i to od sjemena koje dobije od duhanskog ureda. Svaki je uzgajatelj dužan proizvesti potrebnu količinu duhanskog sjemena”, navodi se.
Obrezivanje strogo zabranjeno
Do 15. lipnja prestaje sadnja i presađivanje duhana, a do toga dana sva duhanska rasada morala je biti poništena.
“Uzgajatelj može posaditi do 10 posto više od odobrene količine, ali sve iznad toga mora biti uništeno. Također je obvezan predati određenu količinu sjemena duhanskom uredu ili pokusnoj postaji, kao i sjeme namijenjeno proizvodnji ulja – dva grama po svakoj tisući strukova duhana. Uzgajatelj mora obavijestiti nadležni nadzorni organ o svakoj šteti nastaloj na duhanu nakon brojenja. Zaperke na struku mora uklanjati, ali je obrezivanje strukova zabranjeno”, ističe ovaj list.
Hercegovački duhan je bio skuplji od bosanskog
Duhan se otkupljivao putem državnog monopola, a procjene su vršila posebna povjerenstva. Urod se morao predati odjednom, osim u iznimnim slučajevima.
“Procjena uroda je javna i na rad povjerenstva nitko ne smije utjecati. Ako to netko pokuša, predsjednik povjerenstva dužan je osobu odmah udaljiti s mjesta otkupa. Ako se uzgajatelj ne složi s procjenom, tada u procjeni sudjeluju predsjednik povjerenstva i sam uzgajatelj. Ako se ni tada ne postigne suglasnost, sporne količine procjenjuje stručni izaslanik Ravnateljstva državnih monopola”, navodi se.
Cijene su ostale na razini iz 1941., ali bez dodatka od 60 posto koji je ranije bio uključen.
“Cijene su ostale iste kao i 1941. godine, uz razliku da je tada bio dodan sezonski doplatak od 60 posto, dok on za 1942. godinu još nije određen i bit će naknadno propisan. Hercegovačko-dalmatinski duhani i dalje su imali višu otkupnu cijenu, između 8 i 72 kune, dok su bosanski procjenjivani između 8 i 32 kune”, navode novine.
Kategorije
Kvalitativna procjena vršila se prema tipu, kvaliteti i općem stanju uroda. U obzir se uzimala i sređenost te stanje duhana, a posebno su bila određena pravila za hercegovačko-dalmatinske, a posebno za bosanske duhane, pri čemu su svi bili svrstani u kategorije: vrtni (baščenski), brdski, njivski (ravnički) i poljski.
“To su bile glavne odredbe novog oglasa o sadnji i otkupu duhana za 1942. godinu, koji je odobrio državni rizničar. Prema njima, uzgajatelji u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mogli su u 1942. posaditi oko 345 milijuna strukova duhana – što je bila najveća sadnja zabilježena u posljednjih 60 godina u Hercegovini i Dalmaciji”, objavljeno je u Sarajevskom novom listu.