Počelo je s jednim čovjekom: Pablom Escobarom, šefom nemilosrdnog kartela Medellin, čovjekom kroz kojeg je nekada teklo 80 posto svjetskog kokaina, prvim i najzloglasnijim milijarderom narkobosovima.
Ali ono što je počelo u džunglama Kolumbije i na ulicama SAD-a proširilo se, a današnji Narcosi vjerojatnije će se obogatiti slanjem bijelog zlata preko Atlantika u Europu.
Zapljene kokaina na kontinentu premašile su one u Sjevernoj Americi prvi put 2019. godine i od tada su samo narasle, s rekordne 303 tone zaplijenjene 2021. godine – vrijedne najmanje 12 milijardi dolara, iako neki procjenjuju pravu vrijednost tržišta na najmanje 60 milijardi dolara, piše Daily Mail.
Za razliku od južnoameričkih kartela iz prošlosti, današnji šefovi jednako vjerojatno dolaze iz Italije, poput mafijaških obitelji ‘Ndrangheta i Camorra; Balkan, uključujući Grupu Amerika ili Tito i Dino kartel; i Irsku, kao što je slučaj s Kinahan i Hutch klanovima.
Taj novi svijet droge mogao se vidjeti ovog tjedna jer su u ‘matični brod’ koji je prevozio 136 milijuna funti kokaina (ulična vrijednost do 430 milijuna funti) upali vojni rendžeri kod irske obale u najvećoj zapljeni takve vrste u povijesti zemlje.
A policija je spremna da stvari postanu još gore, jer UN-ovi istraživači upozoravaju da krijumčari sve više koriste bespilotne letjelice – na nebu, na valovima i pod vodom – kako bi osigurali da njihovi nezakoniti proizvodi prođu kroz mrežu.
Ovdje MailOnline ulazi u ubojitu prošlost i mutnu sadašnjost transatlantske trgovine kako bi otkrio kako je Europa pretvorena u svjetsku prijestolnicu kokaina.
Sredinom 1980-ih američki kokainski bum bio je u punom jeku. Tone praha tekle su preko južne granice svake godine, a milijarde dolara tekle su natrag u drugom smjeru.
Escobar se 1987. prvi put našao na Forbesovoj listi milijardera i pojavljivao bi se svake godine do svoje prerane smrti 1993. godine.
Ali pohlepa je, kao i glupost, neograničena i s Amerikom zasićenom karteli su ubrzo počeli tražiti načine da još više prošire svoje carstvo. Europa je bila očita meta.
Neki oblik transatlantske trgovine kokainom postojao je barem još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su dobro povezani pripadnici talijanske dijaspore stupili u kontakt s južnoameričkim uzgajivačima koke i dogovorili da se dio njihovog proizvoda vrati u staru županiju.
Ali trgovina je bila mala i tek su španjolski krijumčari duhana – koji su otišli u Latinsku Ameriku oprati svoju zaradu – stupili u kontakt s kartelima koje je stvarno uzletio.
Ti krijumčari, koji su djelovali iz Galicije na zapadnoj obali Španjolske, već su imali opremu, znanje i mreže potrebne za dovođenje ilegalne robe u zemlju, a profitni potencijal kokaina u usporedbi s duhanom nametnuo ga je bez razmišljanja.
Za Kolumbijce je odlazak u Europu značio izbjegavanje izbijanja ratova oko teritorija na američkoj granici s meksičkim kartelima i priliku da zarade još više novca.
Zbog relativne nestašice kokaina u Europi, kilogram bi tamo mogao postići otprilike dvostruko veću cijenu nego u SAD-u. Činjenica da su dijelili jezik s Galičanima bila je šlag na torti.
I tako je Španjolska postala odredište kokaina u Europi, kruna koju je držala gotovo tri desetljeća dok je nisu raselile mega-luke Antwerpen i Rotterdam.
Dok je trgovina kokainom u Americi bila prvenstveno kopnena, u Europi je morala biti drugačija jer je droga morala prijeći Atlantik. Tako su razvijeni novi načini otpreme za njegovo nošenje.
Prema izvješću InsightCrimea za 2021. godinu, način na koji je operacija u početku funkcionirala bio je sljedeći.
Kolumbijci su se pobrinuli za proizvodnju i pakiranje u Južnoj Americi, slično kao i za trgovinu u SAD.
Galicijski krijumčari potom su pokupili drogu u lokalnim lukama i ribarskim plovilima došli do atlantskog prijelaza, bacajući pakete tik uz galicijski prijevoz radi preuzimanja.
Nakon što su stigli na obalu, više Kolumbijaca sa sjedištem u Španjolskoj upravljalo je distribucijom. Da bi izgradili povjerenje, svaka banda je držala člana drugog taoca dok nije izvršena predaja.
Plan je uspio, iako je rast bio spor. Do 1998. smatra se da je oko 63 tone kokaina svake godine ulazilo u Europu – iako je to još uvijek bilo malo u odnosu na 267 tona koje su ušle u Ameriku.