Hrvatska pri procjeni budućih opasnosti ne smije promatrati samo jednu poplavu, sušu ili toplinski val. Kako prenosi HRT, povjesničar Hrvoje Petrić upozorava da klimatski ekstremi mogu uslijediti jedan za drugim, u razmacima od samo nekoliko mjeseci, prije nego što se društvo, infrastruktura i gospodarstvo oporave od prethodnog udara.
Zašto su klimatski ekstremi u nizu posebno opasni
Međunarodno istraživanje objavljeno u časopisu Nature pokazalo je da Europu 1342. godine nije pogodila samo jedna velika katastrofa. Od kraja 1341. do kraja 1343. rekonstruirano je čak 16 velikih poplavnih događaja diljem kontinenta. Četiri su procijenjena kao iznimno rijetka, s povratnim razdobljima duljim od nekoliko stotina godina. Takvi klimatski ekstremi pokazuju da se najteži scenariji ne moraju pojavljivati izolirano.
Magdalenska poplava iz srpnja 1342. smatra se najvećom poznatom poplavom u srednjoj Europi tijekom posljednjeg tisućljeća. Petrić je u istraživanju sudjelovao rekonstrukcijom dugoročnih podataka o poplavama Drave i njezinih pritoka, zajedno sa stručnjacima iz 18 zemalja koje je okupila Andrea Kiss s Tehničkog sveučilišta u Beču.
Razmjere povijesnog niza Petrić uspoređuje s modernim europskim poplavama. Bilo bi to kao da su se velike poplave iz 1999., 2002., 2005., 2006. i 2013., uz još desetak sličnih katastrofa, dogodile unutar manje od dvije godine. Upravo zato klimatski ekstremi zahtijevaju planiranje koje uključuje mogućnost višestrukih udara u kratkom razdoblju.
Jedna uspješna obrana ne jamči sigurnost
Velika poplava Mure i Drave u kolovozu 2023. pokazala je da Hrvatska može brzo mobilizirati službe i stanovništvo. Ipak, Petrić ističe da uspješno svladavanje jednog događaja ne otkriva kako bi sustav reagirao kada bi klimatski ekstremi pogodili zemlju nekoliko puta zaredom, uz istodobne štete na prometnicama, energetici, poljoprivredi i naseljima.
Današnja Europa raspolaže preciznijim prognozama, sustavima ranog upozorenja, razvijenijom infrastrukturom i snažnijom civilnom zaštitom nego u prošlosti. Unatoč tome, Europska agencija za okoliš upozorava da klimatski rizici rastu brže od ukupne društvene spremnosti i provedbe mjera prilagodbe.
Hrvatske rijeke suočene su s dva suprotna rizika
Hrvatska se istodobno mora pripremati za poplave i dugotrajne nestašice vode. Drava je 19. kolovoza u Osijeku dosegnula apsolutni minimum od minus 194 centimetra, dok je nekoliko dana poslije i Dunav kod Batine pao ispod minimuma zabilježenog još 1909. godine. Klimatski ekstremi tako se ne očituju samo kroz višak vode nego i kroz rekordno niske vodostaje.
Prema podacima koje navodi Petrić, Hrvatske vode povezuju takvo stanje s dugotrajnim manjkom padalina, visokim temperaturama i ranijim topljenjem snježnog pokrivača u uzvodnim dijelovima sliva. Količina kiše koja padne u Hrvatskoj zato nije jedini čimbenik koji određuje vodostaj Drave, Save i Dunava.
Velike hrvatske rijeke dio su prekograničnih sustava pa se rizicima mora upravljati na razini cijelog sliva. Državne granice dijele nadležnosti, ali ne mogu zaustaviti vodu. Suradnja sa susjednim zemljama, razmjena podataka i usklađeni sustavi upozorenja presudni su kada klimatski ekstremi zahvate više država istodobno.
Hidroelektrane i navodnjavanje imaju granice
Regulacija Drave tijekom povijesti povećala je sigurnost stanovništva, omogućila korištenje zemljišta i olakšala proizvodnju energije. Hidroelektrane sudjeluju u obrani od poplava, navodnjavanju, odvodnji i zaštiti od erozije, ali njihove akumulacije ne mogu nadomjestiti višemjesečni manjak vode.
Ograničenja pojedinačnih mjera vidljiva su i u Virovitičko-podravskoj županiji. Iako ima razvijene sustave navodnjavanja, županija je 21. kolovoza proglasila prirodnu nepogodu zbog suše. Otpornost poljoprivrede ne ovisi samo o navodnjavanju, nego i o raspoloživosti vode, kvaliteti tla, uzgajanim kulturama, načinu obrade i stanju podzemnih voda.
Nepal pokazuje kako katastrofe pokreću lančanu reakciju
Tragedija u Nepalu pokazuje kako klimatski ekstremi i drugi prirodni procesi mogu pokrenuti niz povezanih posljedica. Prema dostupnim analizama, urušavanje dijela ledenjaka uz granicu Nepala i Tibeta pokrenulo je masu leda, stijena i sedimenta. Materijal je privremeno zatvorio rijeku, a proboj prirodne brane stvorio je razoran poplavni val prema naseljima i hidroenergetskim postrojenjima.
Petrić napominje da se neposredni uzrok urušavanja još istražuje te da bi klimatske promjene bilo prerano proglasiti jedinim uzrokom. Ipak, globalno zagrijavanje, nestanak ledenjačkog leda i promjene ciklusa smrzavanja i odmrzavanja mogu povećavati nestabilnost visokogorskih padina.
Klimatski ekstremi traže drukčije planiranje
Za Hrvatsku i širi sredozemni prostor ključni rizici uključuju sve snažnije toplinske valove, učestalije suše, oskudicu vode te opasnost od ekstremnih padalina i poplava. Klimatski ekstremi zato zahtijevaju povezivanje tehničkog znanja, zaštite riječnih sustava, prilagodbe poljoprivrede i prekogranične suradnje. Glavna je pouka jasna: ne treba planirati samo za jednu veliku katastrofu, nego i za mogućnost da sljedeća stigne prije završetka oporavka.
Više:
Drama na Dravi: rimski brod prijetio je potonućem, a onda je stigla Hrvatska vojska
Naoružavanje Srbije podiže alarm: Hrvatski stručnjaci otkrili što vojska hitno mora nabaviti
Hrvati u BiH dobili snažnu poruku iz Mostara: Anušić otkrio na čemu će Vlada ustrajati
