SAD su izrazile svoju tvrdu podršku Izraelu, potkrepljujući to vojnom pomoći. No s obzirom na ožiljke prošlih uplitanja u regiji koji se još uvijek osjećaju, pitanje je gdje je granica američkog angažmana?
U svojoj prvoj reakciji na napad Hamasa na Izrael, predsjednik Biden jasno je dao do znanja na čijoj je strani: “Sjedinjene Države stoje uz Izrael”, rekao je.
“Svima koji razmišljaju o iskorištavanju situacije imam jednu riječ: Nemojte”, dodao je.
Ovo upozorenje jasno je bilo usmjereno prema Iranu i njegovim saveznicima.
Američke trupe u Iraku i Siriji su bile napadnute nekoliko puta u posljednjim danima, kaže Pentagon, a američki razarač na Crvenom moru presreo je rakete ispaljene iz Jemena koje su bile “potencijalno” usmjerene prema Izraelu.
SAD već ima nosač aviona u istočnom Sredozemlju, a uskoro će se pridružiti još jedan u regiji. Svaki nosač aviona ima više od 70 zrakoplova na palubi – značajna vatrena moć. Gospodin Biden također je stavio na čekanje tisuće američkih vojnika spremnih da se premjeste u regiju ako bude potrebno.
SAD je najveći vojni pokrovitelj Izraela, pružajući oko 3,8 milijardi dolara obrambene pomoći godišnje.
Izraelski borbeni zrakoplovi koji bombardiraju Gazu su američke proizvodnje, kao i većina precizno vođenih projektila koji se sada koriste. Neke od proturaketnih projektila za izraelski protuzračni obrambeni sustav Željezna kupola također se proizvode u SAD-u.
SAD je već slao zalihe tih oružja čak i prije nego što ih je Izrael zatražio. A u petak je predsjednik Biden zatražio od Kongresa da odobri 14 milijardi dolara financiranja za ratnu blagajnu svojeg saveznika na Bliskom istoku kao dio paketa vojne pomoći od 105 milijardi dolara (87 milijardi funti).
Sljedećeg dana, Pentagon je objavio da će poslati dvije od svojih najmoćnijih proturaketnih obrambenih sustava na Bliski istok – bateriju THAAD (Terminal High Altitude Area Defense) i dodatne Patriot baterije.
No, bi li američki predsjednik zaista bio spreman upustiti se u još jedan rat, posebice u izbornoj godini? Nedavne američke vojne avanture u regiji pokazale su se skupima – politički, ekonomski i u smislu američkih života.
Michael Oren, bivši izraelski veleposlanik u SAD-u, vjeruje da je predsjednik Biden već poduzeo prvi korak premještanjem nosača aviona u regiju. “Takvu vrstu pištolja ne izvlačite ako niste spremni upotrijebiti ga”, kaže on.
No, Seth G. Jones, direktor Međunarodne sigurnosti u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, kaže da bi SAD vrlo nerado izravno vojno intervenirao u ratu u Gazi.
Prisutnost nosača aviona, kaže on, mogla bi biti korisna “bez ispaljivanja ijednog metka”, ne samo zbog njihove sposobnosti prikupljanja obavještajnih podataka i pružanja protuzračne obrane. Svaka intervencija bila bi “posljednje sredstvo”, kaže on.
Primarna prijetnja za Izrael sada dolazi s sjevera, a posebice od militante grupe Hezbollah, koja sada zabrinjava i Izrael i SAD.
Ova skupina koja ima podršku Irana predstavlja mnogo veću prijetnju od Hamasa u Gazi. Posjeduje arsenal od oko 150.000 raketa koje su moćnije i preciznije od onih koje koristi Hamas. A već je razmijenila vatru s Izraelom, svojim zakletim neprijateljem.
Gospodin Oren strahuje da bi Hezbollah mogao intervenirati kada se Izrael “već duboko nalazi unutar Gaze, već je angažiran i umoran”.
Ako se to dogodi, onda gospodin Oren vjeruje da postoji mogućnost da bi SAD upotrijebio svoju znatnu zračnu moć za napad na ciljeve unutar Libanona, iako ne vidi situaciju u kojoj bi Amerika poslala svoje vojnike na teren.