Martin Short otvoreno o životu obilježenom gubicima
Martin Short iskreno je progovorio o načinu na koji čuva mentalno zdravlje nakon niza teških obiteljskih tragedija. Glumac poznat po seriji „Samo ubojstva u zgradi“ rekao je da nikada nije išao na terapiju kako bi se suočio s tugom. Tijekom života izgubio je roditelje i brata, suprugu Nancy Dolman, a nedavno i njihovu kćer Katherine Short. Umjesto stručne pomoći, razvio je vlastite načine nošenja s bolnim iskustvima.
U razgovoru za IndieWire naglasio je da terapija nije bila dio njegova života ni nakon prvih velikih gubitaka. „Nikada nisam bio na terapiji. Nikada. Nikada“, kazao je glumac. Kada su mu tijekom mladosti umrli brat i roditelji, ostao je u velikoj obiteljskoj kući s kućnom pomoćnicom. Imao je tek 19 ili 20 godina, a početkom sedamdesetih godina razgovor o stručnoj psihološkoj pomoći nije bio uobičajen.
Kako je Martin Short pronalazio izlaz iz tuge
Glumac se prisjetio života u Hamiltonu u kanadskoj pokrajini Ontario, gdje se često osjećao usamljeno. Nije poznavao ljude kojima bi mogao povjeriti svoje osjećaje, pa je vrijeme provodio vozeći bicikl po gradu. Usponi uz gradska brda, slikanje i pisanje postali su aktivnosti kojima je ispunjavao dane i pokušavao pronaći unutarnji mir.
Martin Short bio je najmlađi od petero djece. Nakon smrti jednog brata ostalo ih je četvero, a starija braća i sestre snažno su se uključili u njegov život. Prema njegovim riječima, pružali su mu podršku, brinuli se za njega i nastojali ga zaštititi. Upravo mu je obiteljska povezanost pomogla da nastavi dalje u razdoblju kada se morao suočiti s gubicima u vrlo mladoj dobi.
Obitelj mu je bila najveći oslonac
Desetljećima poslije uslijedile su nove tragedije. Njegova supruga Nancy Dolman preminula je nakon dugogodišnjeg braka, a obitelj je pogodila i nedavna smrt njihove kćeri Katherine. Glumac nije iznosio detalje o svim okolnostima, ali je jasno dao do znanja da se s tugom nosio bez profesionalne terapije. Oslanjao se na obitelj, kreativnost, kretanje i rutine koje su mu pružale osjećaj stabilnosti.
Iskustvo koje je opisao Martin Short osobno je i ne predstavlja univerzalan način suočavanja s tugom. Njegova ispovijest ipak pokazuje koliko podrška bliskih ljudi, stvaralaštvo i svakodnevne aktivnosti mogu biti važni nakon gubitka. Istodobno, odluka o traženju stručne pomoći ovisi o potrebama pojedinca, a terapija mnogim ljudima može pružiti siguran prostor za obradu teških emocija i traumatičnih događaja.
Više:
Chappell Roan šokirala novim imidžem: Nestale su njezine prepoznatljive kovrče
Haljine za jesen koje nećete poželjeti skinuti sve do blagdana
Nestali u Domovinskom ratu: Vukovar poslao poruku koju Hrvatska ne smije zaboraviti
