Svake godine 12. lipnja u svijetu se obilježava Međunarodni dan borbe protiv dječjeg rada kako bi se podsjetilo na milijune djece koja su svakodnevno prisiljena raditi u uvjetima koji štete njihovu razvoju, sigurnosti i dostojanstvu. Dan je ustanovila Međunarodna organizacija rada (ILO) 2002. godine s ciljem podizanja svijesti o problemu dječjeg rada i poticanja međunarodnih i nacionalnih inicijativa za njegovo ukidanje.
Dječji rad i dalje je gorući globalni problem, i to ne samo u siromašnim državama. Prema posljednjem izvješću ILO-a i UNICEF-a, više od 160 milijuna djece u svijetu – gotovo svako deseto dijete – uključeno je u dječji rad. Od toga, oko 79 milijuna djece obavlja opasne poslove koji ih izlažu ozbiljnim fizičkim i psihičkim rizicima. Ove brojke predstavljaju porast u odnosu na prethodne godine, a pandemija bolesti COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju jer su mnoge obitelji zbog gubitka prihoda bile prisiljene uključiti djecu u rad kako bi preživjele.
Što zapravo znači dječji rad?
Kada govorimo o dječjem radu, važno je razlikovati prihvatljive oblike rada od onih koji predstavljaju izrabljivanje. Povremena pomoć u kućanstvu, volontiranje ili sezonski poslovi uz školu – ako su zakoniti i sigurni – ne smatraju se štetnim. Međutim, kada je riječ o radu koji:
- ometa redovito školovanje djeteta,
- ugrožava njegovo zdravlje, sigurnost i moralni razvoj,
- uključuje prisilu, zlostavljanje ili opasne uvjete rada,
… tada se radi o neprihvatljivom dječjem radu, koji je potrebno iskorijeniti.
Najčešće djelatnosti u kojima se djeca iskorištavaju su poljoprivreda, građevinarstvo, rudarstvo, tekstilna industrija i kućanske usluge, a sve češće i digitalno tržište rada. Djeca su često izložena dugim radnim satima, niskim nadnicama i radu bez ikakvih prava ili zaštite.
Temeljni uzroci – siromaštvo, sukobi i nejednakost
Dječji rad proizlazi iz dubljih društvenih, ekonomskih i političkih problema. Najčešći uzrok je siromaštvo – kada roditelji nisu u mogućnosti osigurati osnovne životne potrebe, djeca postaju ekonomski oslonac. Uz siromaštvo, važni čimbenici uključuju:
- nedostupan ili loš obrazovni sustav,
- oružane sukobe i migracije,
- nedostatak socijalne zaštite,
- diskriminaciju, posebno djece iz marginaliziranih skupina.
Iako u mnogim državama postoje zakoni koji zabranjuju dječji rad, njihova provedba često je slaba ili nedosljedna. Poseban izazov predstavlja neformalno tržište rada, koje je izvan institucionalnog nadzora i u kojem se dječji rad najčešće pojavljuje.
Dječji rad u suvremenom društvu
Dječji rad nije ograničen samo na zemlje u razvoju – prisutan je i u razvijenim društvima. U državama članicama Europske unije postoje strogi zakoni koji štite djecu, ali ni ti sustavi nisu imuni na zlouporabe. U Hrvatskoj je, prema Zakonu o radu, zabranjeno zapošljavanje osoba mlađih od 15 godina, dok maloljetnici između 15 i 18 godina mogu raditi samo pod posebnim uvjetima i uz poštivanje dodatnih mjera zaštite.
Unatoč zakonskim okvirima, pravobraniteljica za djecu i organizacije civilnog društva povremeno upozoravaju na kršenja – osobito tijekom turističke sezone kada maloljetnici rade sezonske poslove bez ugovora ili u predugim smjenama. Također, pojavom djece influencera i digitalnog rada otvorena su nova pitanja vezana uz regulaciju dječjeg angažmana na društvenim mrežama.
Što se poduzima?
Na globalnoj razini borba protiv dječjeg rada usmjerena je na ostvarenje Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, osobito cilja 8.7 koji poziva na potpuno iskorjenjivanje dječjeg rada do 2025. godine. Aktivnosti koje se provode uključuju:
- edukaciju zajednica i roditelja,
- uvođenje socijalnih mjera i stipendija za školovanje djece,
- povećanje odgovornosti poslodavaca,
- jačanje inspekcijskih službi,
- označavanje proizvoda koji nisu rezultat dječjeg rada.
Važnu ulogu imaju i potrošači. Kupnjom proizvoda iz odgovornih izvora, izbjegavanjem brendova s upitnim radnim uvjetima i promicanjem pravedne trgovine, građani mogu doprinijeti smanjenju potražnje za jeftinom radnom snagom.
Poruka ovoga dana
Međunarodni dan borbe protiv dječjeg rada nije dan za slavlje, već dan za podsjećanje i djelovanje. Podsjećanje na milijune djece koja umjesto školskih knjiga u rukama drže alat. Na djecu koja umjesto igre rade na poljima, u tvornicama ili u ulicama velikih gradova. To je dan kada trebamo svi zajedno reći: djetinjstvo nije vrijeme za rad.
Borba protiv dječjeg rada zahtijeva predanost svih razina društva – od međunarodnih organizacija, preko državnih institucija, pa sve do svakog pojedinca. Samo zajedničkim djelovanjem možemo stvoriti svijet u kojem nijedno dijete neće morati raditi da bi preživjelo.
Svako dijete zaslužuje priliku za obrazovanje, igru i sigurno odrastanje. Borba za ta prava – borba je za pravedniji i humaniji svijet.
11. lipnja 1871. – Rođen Stjepan Radić, vođa seljačke Hrvatske