4. lipnja, obilježava se Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije – datum koji nas svake godine podsjeća na gorku istinu: djeca su najranjivije žrtve sukoba, nasilja i agresije. Premda nisu sudionici rata, političkih borbi ili ideoloških sukoba, djeca često trpe najdublje posljedice.
Ovaj dan prvotno je ustanovljen kako bi se skrenula pažnja na patnje palestinske i libanonske djece tijekom izraelske invazije na Libanon 1982. godine, ali je ubrzo poprimio univerzalni karakter. Danas se koristi kao globalni podsjetnik na milijune djece širom svijeta koja trpe fizičku, emocionalnu i psihološku traumu zbog ratova, represija, zlostavljanja, izrabljivanja i zanemarivanja.
Agresija nad djecom: globalni i višedimenzionalni problem
Agresija nad djecom ne događa se samo u ratnim zonama, i ne očituje se isključivo kroz fizičko nasilje. Djeca su žrtve brojnih oblika zlostavljanja, među kojima su:
- – Obiteljsko nasilje – gdje djeca, iako nisu izravno napadnuta, svakodnevno svjedoče nasilju među roditeljima i tako razvijaju strah, nesigurnost i osjećaj bespomoćnosti.
- – Seksualno zlostavljanje i eksploatacija – problem koji često ostaje skriven zbog srama i tišine okoline.
- – Dječji rad – milijuni djece prisiljeni su raditi u teškim, često opasnim uvjetima umjesto da pohađaju školu.
- – Trgovina djecom – uključuje krijumčarenje, prisilni rad, prosjačenje, prostituciju i druge oblike iskorištavanja.
- – Digitalno nasilje – rastom interneta i društvenih mreža sve je više slučajeva vršnjačkog i seksualnog zlostavljanja putem digitalnih platformi.
Sukobi i katastrofe dodatno pogoršavaju situaciju. Djeca postaju izbjeglice, gube obitelj, dom i pristup obrazovanju i osnovnoj zdravstvenoj skrbi. Ona ostaju ne samo fizički ranjena, već i duboko traumatizirana – s posljedicama koje ih mogu pratiti cijeli život.
Statistika koja boli
Podaci UNICEF-a i Ujedinjenih naroda otkrivaju razmjere problema:
- Više od 400 milijuna djece trenutačno živi u ratom pogođenim područjima.
- U posljednjih 10 godina, gotovo 120.000 djece ubijeno ili osakaćeno u oružanim sukobima.
- Svake godine oko 1,5 milijuna djece postane žrtvom trgovine ljudima.
- Više od 160 milijuna djece uključeno je u neki oblik dječjeg rada, a oko polovica njih radi u opasnim uvjetima.
No, iza svake brojke krije se jedno lice, jedno ime, jedna sudbina. Brojke same po sebi ne mogu prikazati šok djeteta koje je izgubilo roditelje, tjeskobu djevojčice koja je silovana, ili tišinu dječaka koji više ne govori od straha.
Prava djece i odgovornost svijeta
Na temelju Konvencije o pravima djeteta iz 1989., svako dijete ima pravo na život, obrazovanje, zaštitu od nasilja i iskorištavanja, kao i pravo da se njegovo mišljenje poštuje. Ipak, svjedoci smo da ta prava često ostaju samo slova na papiru.
U brojnim sukobima i kriznim situacijama, djeca se ne tretiraju kao subjekti prava, već kao sredstva – regrutiraju ih kao vojnike, koriste ih za propagandu ili ih se zlostavlja kako bi se slomila volja neprijatelja. Mnoge djevojčice prisilno se udaju već u ranoj adolescenciji, a dječaci gube pravo na obrazovanje i odrastanje.
Međunarodna zajednica mora činiti više. Postoje deklaracije, konvencije i dokumenti – ali ono što nedostaje jest konkretna i odlučna provedba. Posebna pažnja mora se usmjeriti prema preventivnim politikama, jačanju socijalnih službi, edukaciji roditelja i lokalnih zajednica, te zaštiti djece migranata i izbjeglica koji su osobito izloženi riziku.
Uloga društva i pojedinca
Na današnji dan ne smijemo se pitati što su učinila djeca da pate – jer odgovor je uvijek isti: ništa. Ne smijemo se ni zadovoljiti izrazima sućuti. Potrebna je stvarna akcija – od državne politike do pojedinačnih inicijativa.
- – Mediji trebaju izvještavati pažljivo i odgovorno, bez senzacionalizma, štiteći identitet i dostojanstvo djece.
- – Obrazovne ustanove mogu uključiti edukaciju o dječjim pravima u svoje kurikulume.
- – Građani mogu podržati organizacije koje pomažu djeci, volontirati, donirati ili barem širiti svijest o ovom danu.
- – Političari i institucije moraju odgovorno djelovati u kriznim situacijama i postaviti djecu kao prioritet, a ne kolateralnu štetu.
Na Međunarodni dan nevine djece žrtava agresije podsjećamo se da svijet ne može biti pravedan dok su djeca žrtve šutnje, ravnodušnosti i nasilja. Zaštita svakog djeteta nije samo moralna obveza – to je temeljni ispit čovječnosti svakog društva.
Na ovaj dan sjetimo se svih izgubljenih dječjih osmijeha. I zapamtimo – svaka tišina o agresiji nad djecom još je jedan čin pasivnog sudjelovanja u njihovoj patnji.