U Argentini se trenutačno najviše govori o obrani svjetskog naslova. Ipak, iza optimizma i euforije skriva se pitanje koje navijači izbjegavaju izgovoriti naglas: što će reprezentacija učiniti kada Lionel Messi ode u mirovinu?
Messi i Salah kao sudar dviju nogometnih ikona
Utakmica protiv Egipta u utorak nije samo novi korak prema trofeju. Messi i Salah predstavljaju dvije nacije koje svoje nogometne snove vežu uz najveće zvijezde. Za Argentinu je svaki izlazak kapetana na travnjak prilika za slavlje, ali i podsjetnik da se približava kraj jedne nezamjenjive ere.
Argentina pokušava ostvariti pothvat koji su u povijesti uspjeli izvesti samo Italija 1934. i 1938. te Brazil 1958. i 1962. godine. Obrana naslova svjetskog prvaka bila bi potvrda dominacije generacije koja je već osvojila Katar 2022. i dvije Copa America titule.
Messi i Salah pod pritiskom očekivanja cijelih nacija
Messi na ovom turniru igra kao da vrijeme za njega ne vrijedi. Iako ima 39 godina, već je postigao sedam pogodaka, nastupa na svom šestom Svjetskom prvenstvu i zabija u osam uzastopnih utakmica najvećeg nogometnog natjecanja. Takvi rekordi dodatno hrane vjeru da Argentina može do kraja.
No, upravo u tome leži paradoks. Svaka pobjeda približava Argentinu novoj slavi, ali i mogućem oproštaju čovjeka koji se u nacionalnoj mitologiji izjednačio s Diegom Maradonom. Messi i Salah zato nisu samo sportski suparnici, nego simboli generacija koje su obilježile reprezentativni nogomet.
Argentina opet ovisi o Messiju
Dio argentinskih sportskih novinara sve glasnije upozorava da je reprezentacija ponovno postala ovisna o Messiju. Jedna od najvećih zasluga izbornika Lionela Scalonija bila je izgradnja momčadi koja nadopunjuje kapetana, umjesto da sve podredi njegovoj inspiraciji.
Prije Scalonija Argentina je proživjela niz bolnih poraza: finale Svjetskog prvenstva 2014. u Brazilu te dva izgubljena finala Copa Americe na jedanaesterce, 2015. u Čileu i 2016. u Sjedinjenim Američkim Državama. Dolaskom novog izbornika ta se priča promijenila, a reprezentacija je pronašla ravnotežu.
Sada se, međutim, ponovno pojavljuje stari obrazac. Od 11 argentinskih pogodaka u Sjedinjenim Američkim Državama, samo četiri nije postigao Messi. Lautaro Martinez i Julian Alvarez često djeluju više kao asistenti velikom kapetanu nego kao završni napadači.
U veznom redu Enzo Fernandez i Alexis Mac Allister, igrači koji su ranije donosili kreativni višak, sada su sve češće usmjereni na zaštitu vlastitog gola. Takva promjena dodatno pojačava dojam da Argentina, unatoč širini kadra, ponovno traži spas u jednom čovjeku.
Messi i Salah donose utakmicu koja može promijeniti turnir
Egipat u taj dvoboj ulazi s Mohamedom Salahom, igračem koji također nosi teret očekivanja milijuna navijača. Messi i Salah zato daju utakmici težinu veću od običnog rezultata. To je ogledalo dviju reprezentacija koje znaju koliko ovisnost o geniju može biti blagoslov, ali i opasnost.
Za Argentince je svaki novi Messijev dodir s loptom dar koji se ne želi potrošiti prebrzo. Što je oproštaj bliži, to je potreba za njegovom magijom veća. Upravo zato dvoboj s Egiptom nosi emocionalni naboj koji bi mogao obilježiti cijelo natjecanje.
Više:
Ivan Rakitić napušta Poljud, ali ova rečenica otkriva da nije kraj
Uhićen napadač iz Čakovca: Policija otkrila što mu se stavlja na teret
Sean Steur pred transferom karijere: Newcastle vadi milijune za Ajaxovo čudo
