Sestarsko groblje Gruban, u Bijelom Polju, mjesto je tihe zahvalnosti i sjećanja na redovnice koje su desetljećima djelovale u zajednici. Tamo su pokopane sestre koje su služile u školama, bolnicama i samostanima diljem BiH, a svoj su život posvetile vjeri i pomaganju drugima.
O groblju danas brinu sestre koje nastavljaju njihovu misiju, čuvajući uspomenu na one koje su svojim radom i skromnošću obilježile duhovni život, piše Bljesak.info.
Od 1918. do danas
Sestarsko groblje u Bijelom Polju postoji od 1918. godine. Iako o njegovu osnutku nema sačuvanih pisanih zapisa, pouzdano se zna da je prva pokopana sestra bila Nada (Delfa) Barbarić, koja je preminula početkom studenoga 1918. u dobi od 28 godina.
“Sestre rijetko izražavaju posebne želje o mjestu svoga posljednjeg počinka. Prema tradiciji i samo po sebi bude jasno da je to ovo groblje. Ovo je sveto mjesto bilo nedostupno za ukop od 1992. godine, kada su sestre morale napustiti Bijelo Polje zbog ratnih okolnosti i otići u izbjeglištvo. Ponovna ukapanja započela su 1999., nekoliko godina prije povratka sestara u Bijelo Polje 2005. godine”, pojasnile su Školske sestre franjevke za Bljesak.info.
Kako su nam ispričale sestre, do danas je na ovom groblju pokopano 160 sestara. One koje su još žive s posebnom pažnjom i poštovanjem same održavaju groblje, čuvajući ga kao prostor molitve, sjećanja i zahvalnosti onima koje su svoj život posvetile služenju Bogu i zajednici.
Oporučna ostavština biskupa Buconjića
Na samim početcima, davne 1918. sestre su imale prostran posjed koji im je oporučno ostavio mostarski biskup Paškal Buconjić još davne 1899. godine, kada su prve sestre franjevke stigle iz Maribora u Mostar.
U tom razdoblju zajednica hercegovačkih franjevki bila je vrlo malobrojna – činilo ju je svega 16 sestara. No, sestre su već tada promišljale o budućnosti, vjerujući u razvoj svoje zajednice u Hercegovini i osjećajući potrebu da osiguraju mjesto posljednjeg počinka za one koje će svoj život posvetiti služenju Bogu i ljudima.
“Na groblju u Bijelom Polju ne pokapaju se samo sestre iz ovog samostana, nego i one iz drugih kuća naše Provincije. Većina sestara biva sahranjena upravo na ovom groblju, koje se kroz godine oblikovalo u središnje mjesto sjećanja i molitve. Valja spomenuti i da Provincija posjeduje još dva mjesta za ukop sestara – groblje Mekovac na Širokom Brijegu, otvoreno 1998. godine te groblje Srebrenica u Međugorju-Miletini, koje postoji od 1993. godine”, rekle su sestre.
Sestre koje su ostavile neizbrisiv trag
Među mnogim imenima sestara pokopanih u ovom groblju poseban spomen i sjećanje ostavila je sestra Benita (Ljubica) Prkačin, Mostarka po rođenju, učiteljica i upraviteljica u sestarskoj školi u Bijelom Polju.
“Škola sestara djelovala je od 1913. do 1945. godine. Tijekom tog razdoblja odgojila je brojne naraštaje djece i bila prepoznata po svom posvećenom radu i izvannastavnim aktivnostima. Sestra Benita je bila aktivna i u Župi Potoci, gdje je dala vrijedan doprinos liturgijskom pjevanju i životu župne zajednice”, dodale su sestre franjevke za Bljesak.info.
U narodnom pamćenju poseban trag ostavila je sestra Krispina (Marica) Dugandžić iz župe Čerin koju su mnogi smatrali liječnicom za sve bolesti.
“O liječenju sestre, njezinim postupcima i odnosu prema ljudima koji su tražili pomoć, sačuvane su brojne pripovijesti. Zbog obavljanja takozvane ‘privatne liječničke prakse’ završila je 1948. godine u zatvoru, gdje je provela nekoliko mjeseci. Sama je spravljala različite pripravke, a najpoznatiji među njima bio je lijek za mujasin – kožno oboljenje koje je tada bilo česta pojava. K njoj su dolazili ljudi svih vjera i narodnosti, a nerijetko su savjet i pomoć tražili i liječnici”, ispričale su sestre.
Danas, među križevima i spomenicima na Grubanu, tišina govori više od riječi. Svaki natpis, svaka godina na ploči, podsjetnik je na život posvećen vjeri, radu i skromnosti.
Sestarsko groblje u Bijelom Polju nije samo mjesto sjećanja, nego i prostor tihe pouke o vrijednostima koje nadživljavaju vrijeme – predanost, jednostavnost i ljubav.