Thompsonov koncert: Mladi preplavili pozornicu domoljublja i srušili narative medijskih elita
Thompsonov koncert sinoć je prerastao iz glazbenog spektakla u simbolični povijesni trenutak – trenutak kada su mladi pokazali da znaju što je domovina, da znaju cijeniti slobodu i da hrvatski identitet nije izblijedio, nego se ponovno rađa, snažniji nego ikad.
Mladi – snaga i budućnost hrvatskog identiteta
Ono što je trebalo biti još jedan običan koncert, pretvorilo se u manifestaciju nacionalne svijesti mladih. Suprotno očekivanjima mnogih, Thompsonov koncert nije bio okupljalište starije generacije koja je svjedočila Domovinskom ratu – bio je to događaj na kojem su dominirali oni rođeni nakon 1995. godine!
Procjenjuje se da je između 80 i 90 posto publike činila upravo mladež – oni koji o ratnim devedesetima znaju tek iz školskih udžbenika, priča roditelja i Thompsonovih domoljubnih pjesama. I upravo ti mladi, u vremenu kad im se kroz razne medije i društvene platforme pokušavaju nametnuti iskrivljene vrijednosti, došli su jasno i glasno reći: „Znamo tko smo!“
Marko Perković Thompson: „Mladi, Hrvatska je u vašim rukama!“
Na samom koncertu okupljenima se obratio i Marko Perković Thompson, koji je poručio:
„Hrvatska sada u pravim rukama
U to sam siguran, a mi
stariji možemo sada mirno
umrijeti jer smo predali
Hrvatsku u prave ruke.“
U tih nekoliko riječi stala je cijela emocija večeri. Bio je to odgovor na sve pokušaje dezintegracije nacionalnog identiteta koji se desetljećima provode iz raznih, često skrivenih, centara moći.
Cijeli govor Marka Perkovića Thompsona pogledajte ovdje:
Medijska agenda pala pred mladima
Već godinama svjedočimo pokušajima da se hrvatskoj mladosti nametnu iskrivljene ideologije, vrijednosti koje nisu nikle iz naše tradicije, te da ih se pretvori u amorfne jedinke bez povijesti i identiteta. Thompsonov koncert jasno je pokazao koliko je ta agenda propala.
Unatoč golemim sredstvima koja se troše na tzv. „progresivne“ projekte, mladi znaju prepoznati istinu. Znaju tko su, znaju odakle dolaze i znaju zašto su njihovi roditelji sanjali, krvarili i ginuli – za Hrvatsku.
Hrvatski jezik – temelj koji nisu uspjeli slomiti
U vrijeme Austro-Ugarske hrvatski jezik bio je desetljećima potiskivan. Tek 1883. postaje službeni, a prije toga gotovo 700 godina bio je sustavno zatiran. No nije nestao. Zašto? Jer ga je narod čuvao, prenosio s koljena na koljeno, uz potporu Crkve.
Ni nepismenost nije spriječila narod da sačuva vlastiti jezik. I baš kao što ga tada nisu uspjeli uništiti carevi i kraljevi, neće ga uništiti ni današnji soft-totalitarizam koji dolazi iz ureda tajnih centara moći uz svesrdnu pomoć plaćeničkih medija i osoba.
Sjećanje na Jugoslaviju – podučavanje na „srpskohrvatskom“
U Jugoslaviji, hrvatski jezik je isto kao i u Austro-ugarskoj je bio sustavno zatiran i učili smo nešto što se zvao hrvatskosrpski ili srpskohrvatski. Jedan tjedna smo pisali na čirilici jedan na latinici. Neću nikad zaboraviti kako nas je učiteljica u sonovnoj školi u Novom Zagrebu tada uvjeravala da su i riječi “ekser” i “čavao” jednake u tom nekom jeziku i da slobodno možemo govoriti “ekser” umjesto “čavao”.
U Novom Zagrebu, gdje sam odrastao tijekom 1980-ih, svjedočio sam kako su djeca bila pozivana na razgovore samo zato što su nosila lančiće s križem. Božić se tada nije smio javno slaviti – morali smo ga “preležati” kod kuće, dok je svako iskazivanje domoljublja bilo tretirano kao sumnjivo ponašanje, gotovo kao društvena devijacija.
Ipak, sve te zabrane, svi ti pritisci – nisu uspjeli slomiti hrvatski duh niti prije, a niti danas 30 godina nakon oslobodilačkih akcija “Bljesak” i “Oluja” koje su oslobodile Hrvatsku. I to je jasno pokazao Thompsonov koncert sinoć.
Mladi šalju jasnu poruku: Znamo voljeti Hrvatsku!
Thompsonov koncert, u moru zastava, domoljubnih pjesama i entuzijazma publike, jasno je poručio – mladi nisu amorfna neprepoznatljiva generacija. Oni su generacija koja zna što znači domovina. Oni nisu generacija manipuliranih pojedinaca, već nova snaga koja zna tko je i kamo ide.
Prema slobodnoj procjeni, od ukupno oko 580.000 posjetitelja, barem 480.000 bili su mladi. To je ne samo statistika, nego poruka – jasna, snažna i neupitna. I ta poruka odzvanja: Hrvatska živi!
Vrijednosti koje se ne brišu
Svi pokušaji da se mladima nametnu novi, iskrivljeni pogledi na svijet – bez Boga, bez domovine, bez obitelji – padaju u vodu kada se susretnu s realnošću. A ta realnost je: mladi uče od svojih roditelja, gledaju, razmišljaju i znaju svoju povijest. I, najvažnije, ne prodaju svoje korijene za „moderne“ fraze i blještave igračke koje već sutradan nemaju nikakvu vrijednost.
Thompsonov koncert je dokaz da se mladi sjećaju i slave ono što je vrijedno. Njih ne zanima diktat uvezenih vrijednosti. Oni žele Hrvatsku kakvu su sanjali njihovi preci.
800 godina pokušaja – i opet neuspjeh
Od Austro-Ugarske, preko raznih Jugoslavija i današnjih međunarodnih eksperimenata – 800 godina je prošlo, a Hrvatska je opstala. I to zahvaljujući onima koji su je u srcu nosili, često u tišini, ali s ponosom. Danas taj ponos više nije tih – on se ori s pozornice, iz grla stotina tisuća mladih.
Generacija koja ne zaboravlja
Oni koji žele izbrisati nacionalni identitet i domoljublje, zaboravljaju najvažniju stvar: mladi gledaju i pamte kao što su stoljećima prije njih njihovi pretci radili. Gledaju svoje roditelje, slušaju pjesme, uče povijest. I večeras su pokazali – nisu zaboravili. I neće.
Hrvatska je živa – i to zbog mladih!
Na kraju, možemo samo zaključiti ono što se sinoć moglo osjetiti u zraku: Hrvatska nije zemlja prošlosti. Hrvatska je zemlja budućnosti – i to budućnosti koju će stvarati mladi ljudi, poput onih koji su jučer posjetili Thompsonov koncert, koji su pokazali da znaju tko su i kamo idu.
Ovakva masa ljudi na jednom mjestu je jasna poruka. Ovo je bila prekretnica, nakon godina šutnje, narod je javno izrazio svoju volju za obranu vrijednosti na kojima stoljećima počiva hrvatskom društvu. Tko to nije jučer shvatio nalazi se na gubitničkoj strani povijesti.
Više o povijesti velikih okupljanja Hrvata u modernoj povijesti i Thompsonov koncert: