Na današnji dan, 19. ožujka, prije 206 godina, u Grabrovnci, kraj Pitomače, rođen je Petar Preradović, istaknuti hrvatski pjesnik čija je poetika obilježila razdoblje hrvatskog romantizma.
Preradovićev životni put započeo je u vojničkoj obitelji, budući da mu je otac bio austrijski podčasnik. Nakon očeve smrti 1828. godine, majka ga šalje u Vojničku akademiju u Bečkom Novom Mjestu, gdje je završio svoje školovanje 1838. godine. Kao časnik austrijske vojske, službovao je na različitim mjestima diljem Habsburške Monarhije, sudjelujući u mnogim ratnim pohodima.
Početkom svoje karijere, Preradović je pisao na njemačkom jeziku, a svoj prvi značajniji kontakt s hrvatskim jezikom imao je 1843. godine za vrijeme boravka u Veneciji, kada je napisao svoju prvu hrvatsku pjesmu “Poslanica Špiri Dimitroviću“. Nakon premještaja u Zadar, pridružio se krugu oko A. Kuzmanića i 1844. godine objavio svoju budnicu “Zora puca” u prvom broju “Zore dalmatinske”.
Preradović se prvenstveno profilirao na predromantičkim i romantičkim uzorcima njemačke poezije, a njegova poezija često je ispunjena motivima čežnje i idealima srca. Postupno se prebacio na pisanje na hrvatskom jeziku, u kojem je stvarao jednostavniju poetiku s naglaskom na kolektivne ideale i domoljublje.
U svojoj trećoj fazi stvaralaštva, Preradović se okrenuo religiozno-spiritualnom misticizmu, te je napisao niz djela s pesimističnim porukama. Njegovo najpoznatije djelo iz tog razdoblja je religiozni deseterački spjev “Prvi ljudi” iz 1862. godine.
Najpoznatija djela su mu: Pjesma suncu, Braća, Djed i unuk, Žalostinici, Miruj, miruj srce moje, Putnik, Nove pjesme, Kraljević Marko, Prvi ljudi.
Unatoč kritičkim sudovima koji su se pojavili u 20. stoljeću, Preradović ostaje jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog romantizma. Njegovo djelo obogatilo je hrvatsko pjesništvo nizom žanrova i oblika te ostavilo dubok i trajan pečat u hrvatskoj književnosti.