Na današnji dan, 27. svibnja 927. godine, dogodio se jedan od ključnih vojnih sukoba ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti – pobjeda hrvatskog kralja Tomislava nad bugarskom vojskom u planinama istočne Bosne. Iako su izvori o ovom događaju ograničeni, njegova važnost u kontekstu razvoja hrvatske države i odnosa sa susjedima ne može se zanemariti.
Povijesni kontekst
U prvoj polovici 10. stoljeća, europski jugoistok bio je poprište intenzivnih borbi za prevlast. Prvo bugarsko carstvo, koje je doživljavalo svoj vrhunac pod carem Simeonom I. Velikim, pokušavalo je učvrstiti svoju moć na Balkanu širenjem teritorija i pritiskom na Bizant. Hrvatska se, u tom kontekstu, našla na važnom geopolitičkom raskrižju.
Kralj Tomislav, koji se na političkoj sceni pojavio početkom 10. stoljeća kao knez, bio je dovoljno mudar da iskoristi tadašnju međunarodnu situaciju za jačanje vlastite pozicije. Krunidbom 925. godine, na crkvenom saboru u Splitu, ne samo da je postao prvi hrvatski kralj, već je dobio i formalno priznanje pape Ivana X., čime je Hrvatska dobila međunarodnu potvrdu svoje državnosti.
Sukob s Bugarskom
Veze između Hrvatske i Bizanta dodatno su razbjesnile bugarskog cara Simeona, koji je vidio Hrvate kao prepreku u ostvarivanju svojih planova dominacije nad Dalmacijom i Jadranom. Kao odgovor, uputio je svog vojskovođu Alogobotura s vojskom prema Hrvatskoj. Put ih je vodio preko istočne Bosne, u nadi da će napasti Hrvatsku s kopna.
Međutim, hrvatski kralj Tomislav bio je spreman. Hrvatska vojska, okupljena iz različitih dijelova tadašnjeg kraljevstva, dočekala je bugarske snage u planinskim područjima, gdje je poznavanje terena igralo ključnu ulogu. Detalji same bitke nisu poznati, ali svi izvori slažu se da je bugarska vojska pretrpjela težak poraz – Alogobotur je poginuo ili nestao, a velika većina njegovih vojnika nije se vratila kući.
Posljedice pobjede
Pobjeda kod istočne Bosne značila je mnogo više od vojnog trijumfa. Bila je to obrana ne samo teritorija, već i političke neovisnosti Hrvatske. Time je zaustavljeno bugarsko širenje prema zapadu i stabilizirana situacija na granicama hrvatske kraljevine. U istoj godini, samo nekoliko mjeseci kasnije, umro je car Simeon I., čime je okončano jedno od najambicioznijih poglavlja bugarske ekspanzije.
Hrvatska se ovom pobjedom pozicionirala kao značajna vojna i politička sila. Kronike iz tog vremena, iako često pretjeruju u brojkama, opisuju Tomislavovu vojsku kao izuzetno snažnu – spominje se 100.000 pješaka i 60.000 konjanika, uz veliku mornaricu. Današnja historiografija te brojke uzima s oprezom, no i dalje ostaje činjenica da je Hrvatska imala organiziranu vojsku koja je mogla odgovoriti na ozbiljne prijetnje.
Šire značenje
Bitka iz 927. godine nije bila samo vojni sukob – bila je simbol sukoba između dvaju koncepata moći na Balkanu. Hrvatska, kao kršćanska kraljevina s bliskim vezama s papom i Bizantom, predstavljala je stabilnu točku u regiji u kojoj su se često izmjenjivale vlasti i granice. Bugarska, iako kršćanska, imala je imperijalne ambicije koje nisu bile usklađene s ostatkom Europe.
Ova bitka također ukazuje na važnost unutarnje kohezije u mladim državama. Tomislav je uspio objediniti više regionalnih kneževina i plemenskih zajednica pod jednu vlast, što mu je omogućilo da mobilizira veliku i učinkovitu vojsku. Time je osigurao ne samo teritorijalnu obranu, već i nastavak razvoja hrvatske kraljevine kao politički stabilne i međunarodno priznate države.
Naslijeđe i sjećanje
U hrvatskoj kolektivnoj svijesti, kralj Tomislav zauzima posebno mjesto. Njegova vladavina simbolizira početke hrvatske državnosti, ali i razdoblje kada je Hrvatska igrala aktivnu ulogu u europskoj politici. Pobjeda nad Bugarskom često se ističe kao primjer odlučnosti i sposobnosti tadašnjih hrvatskih vladara da obrane svoj narod i suverenitet.
Danas, njegovo ime nose trgovi, škole, parkovi, a na glavnom zagrebačkom trgu postavljen je i njegov impozantni spomenik. Bitka iz 927. godine, iako daleka u vremenu i teško dokumentirana, ostaje snažan povijesni simbol borbe za samostalnost i otpor vanjskim silama.
U suvremenim historiografskim raspravama, naglasak nije toliko na broju vojnika ili taktičkim detaljima, koliko na strateškom značaju tog sukoba. On potvrđuje da je Hrvatska, pod vodstvom Tomislava, bila više od obične kneževine – bila je politički subjekt koji je znao kako prepoznati prijetnju i obraniti se u ključnim trenucima.
Na današnji dan prisjećamo se ne samo jednog vojnog sukoba, nego i početka hrvatske političke zrelosti. Kralj Tomislav svojim je djelovanjem utro put kasnijem razvoju srednjovjekovne hrvatske države. Njegova pobjeda nad bugarskom vojskom 927. godine u planinama istočne Bosne ostaje jedan od najsvjetlijih trenutaka naše rane povijesti – trenutak u kojem je odlučeno da Hrvatska neće biti podčinjena, već slobodna i samosvojna zemlja.
Na današnji dan 1806. – Napoleon Bonaparte okupirao Dubrovačku Republiku