Otkriće iznad Monte Zara
Dana 10. travnja 1880. godine, iz tadašnje Mornaričke zvjezdarnice u Puli, otkriven je jedan od najneobičnijih objekata Sunčeva sustava – asteroid nazvan Kleopatra. Ovaj golemi svemirski div, koji oblikom podsjeća na pseću kost, jedan je od najprepoznatljivijih asteroida u našem sustavu i veličinom je usporediv s čitavom Slavonijom. Iako bi njegov udar u Zemlju imao katastrofalne posljedice, srećom, Kleopatra se nalazi na sigurnoj udaljenosti, pa takav scenarij nije realna prijetnja.
Pula – luka znanja i zvijezda
Asteroid 216 Kleopatra otkrio je austrijski astronom Johann Palisa, tadašnji ravnatelj Mornaričke zvjezdarnice (njem. Marinesternwarte Pola), koja se nalazila na brežuljku Monte Zaro iznad Pule. Ta zvjezdarnica bila je dio znanstvenog sustava Austro-Ugarske ratne mornarice, čija je Pula tada bila glavna pomorska baza. Iako prvenstveno vojna ustanova, zvjezdarnica je pod Palisinim vodstvom postala središte astronomskih otkrića.
Palisa je u svojoj karijeri otkrio više od 120 asteroida, od kojih je 28 zabilježeno upravo u Puli. Među njima su i asteroidi koji nose nazive povezane s hrvatskim prostorom – 183 Istria, 143 Adria i 142 Polana, nazvana po Puli. Zahvaljujući tim otkrićima, Pula je ušla na kartu svjetske astronomije kao važno promatračko središte 19. stoljeća.
Asteroid veličine regije
Kleopatra je impresivnih dimenzija – duga je oko 217 kilometara, što odgovara zračnoj udaljenosti od Zagreba do Osijeka. Njena masa procjenjuje se na golemih 4.640 tisuća milijardi tona. Takve brojke teško je i zamisliti, no one svjedoče o važnosti ovakvih objekata u razumijevanju dinamike Sunčeva sustava.
Pseća kost u svemiru
Ono što asteroid Kleopatru čini posebno prepoznatljivim jest njegov oblik. Umjesto pravilne kugle ili elipsoida, kakve često zamišljamo kada govorimo o svemirskim tijelima, Kleopatra izgleda poput golema pseće kosti – izdužena, s proširenjima na oba kraja. Upravo je taj neobični oblik učinio Kleopatru predmetom brojnih znanstvenih istraživanja i modeliranja.
Gomilasti div pod gravitacijskim stiskom
Zanimljivo je da Kleopatra nema čvrstu, kompaktnu strukturu. Umjesto toga, riječ je o takozvanom “gomilastom” asteroidu – sastavljenom od mnoštva manjih komadića stijena i metala koje drži zajedno vlastita gravitacija. To znači da je Kleopatra zapravo svojevrsna svemirska hrpa ruševina, koja je nastala nakon sudara i spajanja manjih tijela. Takvi objekti su osjetljiviji na udare, ali su i ključni za proučavanje nastanka tijela u ranom Sunčevom sustavu.
Alexhelios i Cleoselene – svemirska djeca Kleopatre
Još jedna zanimljivost koja Kleopatru izdvaja među asteroidima je to da ima dva prirodna satelita. Ovi mali mjeseci imaju promjere od otprilike 5 i 3 kilometra, a 2011. godine dobili su i službena imena – Alexhelios i Cleoselene. Imena su inspirirana djecom slavne egipatske kraljice Kleopatre, koja je asteroid i nadahnuo svojim imenom. Ta poveznica sa starim mitovima i poviješću daje Kleopatri dodatnu simboličku težinu.
Svemirska brzina bez opasnosti
Kleopatra se oko Sunca kreće brzinom od približno 64.150 kilometara na sat, što je gotovo 18 kilometara u sekundi. No, unatoč toj silnoj brzini i veličini, asteroid se nalazi u glavnom asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera – daleko od Zemlje. Trenutačno, ni jedno znanstveno predviđanje ne ukazuje na to da bi Kleopatra mogla promijeniti svoju orbitu i ugroziti naš planet.
Zaboravljena zvjezdarnica i hrvatski trag u svemiru
Danas se rijetko govori o pulskom astronomskom nasljeđu, iako je u svoje vrijeme Mornarička zvjezdarnica bila na visokoj znanstvenoj razini. Otkriće Kleopatre i drugih asteroida podsjeća nas na zlatno doba znanstvenih istraživanja u Puli i važnu ulogu koju je hrvatski prostor imao u europskoj znanstvenoj mreži krajem 19. stoljeća.
145 godina kasnije – nasljeđe koje živi među zvijezdama
Na današnji dan, 145 godina nakon otkrića, Kleopatra i dalje kruži svemirom kao tiha svjedokinja vremena kada su teleskopi iznad Pule prvi put uhvatili njezin neobični obris. Ovo otkriće ostaje trajan zapis u povijesti astronomije, ali i važna nit koja Hrvatsku povezuje s velikim znanstvenim dostignućima svjetskog značaja.