Na današnji dan, 1. veljače 1918., na brodovima Sankt Georg i Gea započela je značajna pobuna mornara u Boki kotorskoj. Ova oružana buna, koja je imala većinski hrvatski sastav, predstavljala je izraz nezadovoljstva mornara Austro-Ugarske ratne mornarice početkom 1918. godine.
Boka kotorska se tada nalazila u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, u sastavu Dalmacije, dakle u austrijskom dijelu Austro-Ugarske.Boka je bila ključna pomorska baza unutar austrijskog dijela Austro-Ugarske. Njezin strateški položaj, pomorska tradicija te prirodna utočišta bila su od izuzetne važnosti za austro-ugarske brodove. Prosvjedi i nemiri mornara već su bili zabilježeni 1917. godine u ratnim lukama, a situacija je postajala sve napetija.
Pobuna je počela 1. veljače 1918. na brodovima Sankt Georg i Gea, gdje su mornari preuzeli kontrolu nad zapovjedništvom. Crvene zastave su se istaknule kao simbol pobune i međunacionalne solidarnosti, budući da je u Austro-Ugarskoj mornarici služilo 11 različitih nacionalnosti.
Mornari su preuzeli kontrolu nad brodovima, internirali carske časnike, a na čelu pobune isticali su se vođe František Raš (izvan broda), Antun Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zapovjednog broda Sankt Georg, dok je na čelu pobune broda Gea bio Mate Brničević. Oštar sukob interesa, loši uvjeti života te neaktivnost flote utjecali su na širenje nemira.
Nakon što su mornari izrazili želju da isplove prema Italiji ili se pridruže snagama Antante, Vrhovno vojno zapovjedništvo (AOK) donijelo je odlučujući ultimatum. Međutim, neposluh mornara izazvao je brzu reakciju, te su 3. veljače 1918. u Boku stigli bojni brodovi, razarači i torpiljarke iz Pule. Carski časnici su ponovno preuzeli kontrolu nad brodovima, a pobuna je ugušena.
Nakon pobune, pred redovnim vojnim sudom našlo se 386 mornara i dočasnika, među kojima su najviše bili Hrvati i Slovenci. Od 98 osoba izvedenih pred sud, nekoliko ih je osuđeno na smrt, a mnogi su dobili dugogodišnje zatvorske kazne. Pobuna je imala dugoročne posljedice, uključujući smjenu glavnog zapovjednika flote Maxmiliána Njegovana, koji je zamijenjen Miklósom Horthym. Pobuna mornara u Boki kotorskoj ostala je kao značajan događaj u povijesti Austro-Ugarske mornarice.