Opsada Sarajeva, koja je započela 5. travnja 1992. godine, najduža je opsada jednog glavnog grada u modernoj povijesti rata. Opsada je trajala skoro četiri godine, tijekom kojih su snage Vojske Republike Srpske (VRS) ciljale na grad iz okolnih brda, uzrokujući masovne gubitke među civilima i razaranje infrastrukture. Sukob je bio dio širih ratnih događaja u Bosni i Hercegovini, koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije.
Humanitarna kriza i otpor grada
Opsada je prouzročila ogromnu humanitarnu krizu. Stanovnici Sarajeva bili su izloženi stalnim granatiranjima, snajperskoj vatri i ekstremnoj oskudici hrane, vode, grijanja i električne energije. Unatoč teškim uvjetima, grad je pokazao nevjerojatan duh otpora. Kulturni i umjetnički život nastavili su se koliko je to bilo moguće, s koncertima i izložbama koje su održavane u podrumima i improviziranim prostorima.
Međunarodna zajednica i kraj opsade
Međunarodna zajednica dugo je oklijevala učinkovito intervenirati. Međutim, tijekom vremena, povećan pritisak i diplomatski napori doveli su do veće uključenosti UN-a i NATO-a. Opsada Sarajeva službeno je završila potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma u prosincu 1995. godine, koji je uspostavio trenutnu strukturu Bosne i Hercegovine. Opsada je ostavila trajne ožiljke na gradu i njegovim stanovnicima, ali je također postala simbol otpornosti i multikulturalizma.
