Rastuće naoružavanje Srbije ponovno je otvorilo pitanje hrvatske obrambene spremnosti, prenosi HRT, nakon što su bivši obavještajac Ante Letica i vojni analitičar Marinko Ogorec analizirali odnose snaga u susjedstvu. Srbija ove godine za vojsku izdvaja 2,37 milijardi eura, a hrvatski vojni proračun iznosi 1,62 milijarde eura.
Naoružavanje Srbije nije razlog za paniku
Letica smatra da naoružavanje Srbije ne treba izazvati strah jer je Hrvatska danas u bitno povoljnijem položaju nego 1991. godine. Ipak, naglašava da poteze Beograda treba pomno pratiti. Prema njegovoj ocjeni, u dijelu srbijanske politike i dalje su prisutne ideje velike Srbije i takozvanog „Srpskog sveta”, zbog čega Zagreb ne smije zanemarivati sigurnosne promjene u regiji.
Posebno se osvrnuo na izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića o navodnom „drugom poluvremenu”. Letica drži da Srbija ratove iz devedesetih tumači kroz vlastite političke mitove, pri čemu odgovornost za sukobe prebacuje na unutarnje izdaje i međunarodne zavjere. Poručio je da bi svaki novi pokušaj ugrožavanja Hrvatske naišao na potpuno drukčije političke, vojne i međunarodne okolnosti.
Govoreći o financiranju nabave, Letica je ocijenio da se naoružavanje Srbije velikim dijelom oslanja na kredite koji bi uskoro mogli opteretiti tamošnje gospodarstvo. Dodao je da hrvatski saveznici dobro poznaju srbijanske vojne programe jer njihove obavještajne službe prate takve aktivnosti, ali i zato što Beograd dio opreme nabavlja upravo od država povezanih sa zapadnim sigurnosnim strukturama.
Letica traži i hrvatske ofenzivne sposobnosti
Prema Letičinu mišljenju, Hrvatska se ne bi trebala ograničiti isključivo na obrambene sustave. Smatra da vojska mora imati sredstva kojima može preventivno djelovati ako se pojavi ozbiljna prijetnja državnom suverenitetu. Nabave bi pritom morale odgovarati stvarnim potrebama, financijskim mogućnostima i dugoročnim obrambenim planovima, a ne biti rezultat ishitrenog odgovora na svaki potez susjednih država.
Odgovor na naoružavanje Srbije, prema njegovoj procjeni, uključuje razvoj ofenzivnih sposobnosti koje bi potencijalnog napadača odvratile od djelovanja. Takav pristup ne znači automatsko ulazak u utrku u naoružanju, nego stvaranje vjerodostojne sposobnosti odvraćanja. Hrvatska bi istodobno trebala ulagati u obavještajne kapacitete, protuzračnu obranu, raketne sustave, besposadne letjelice i sigurnu komunikacijsku infrastrukturu.
Letica je upozorio i na slabljenje hrvatske vojne industrije. Hrvatska je, kazao je, tijekom proteklih desetljeća izgubila brodogradilišta, proizvodne kapacitete i stručnjake koji su mogli razvijati složene vojne sustave. Kao pozitivan primjer izdvojio je suradnju Rheinmetalla i DOK-ING-a, ali smatra da domaća industrijska baza više nije dovoljna za samostalnu proizvodnju svih potrebnih platformi.
Naoružavanje Srbije otvara pitanje raketnih sustava
Planirana kupnja korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu pokazuje razmjere tog problema. Letica procjenjuje da bi se trupovi mogli graditi u Hrvatskoj, dok bi ključnu opremu i tehnologiju trebalo nabaviti u inozemstvu. Naoružavanje Srbije dodatno povećava važnost pažljivog planiranja jer moderna obrana ne ovisi samo o broju vojnika, nego o povezivanju kopnenih, pomorskih, zračnih i kibernetičkih sposobnosti.
Ogorec, s druge strane, upozorava da Hrvatska ne smije upasti u zamku regionalnog nadmetanja. Njezin bi cilj trebao biti uravnotežen razvoj snažnih, stabilnih, opremljenih i osposobljenih Oružanih snaga. Članstvo u NATO-u važno je za kolektivnu sigurnost, ali Hrvatska, prema njegovim riječima, mora biti sposobna samostalno odgovoriti na početnu fazu svake moguće prijetnje.
Ogorec ne očekuje ostvarenje Vučićeva „drugog poluvremena” jer Hrvatska više nije dio bivše države bez vlastitih obrambenih mehanizama. Danas je samostalna država s međunarodnim savezništvima i vlastitim oružanim snagama. Ipak, smatra da nabavu srbijanskih kvazibalističkih raketa CM-400 i izraelskog sustava PULS treba ozbiljno analizirati te razviti sposobnosti koje mogu odgovoriti na nove sigurnosne izazove.
Najveći izazov bit će protuzračna obrana
Hrvatska planira nabavu sustava HIMARS i raketa GMLRS kraćeg dometa, ali Ogorec upozorava da raspravu ne treba svesti na uspoređivanje dosega do Zagreba ili Beograda. Naoružavanje Srbije trebalo bi promatrati u širem kontekstu odvraćanja, logistike, zapovijedanja i interoperabilnosti. Presudno je može li se kupljena oprema učinkovito povezati u jedinstven sustav i dugoročno održavati.
Upravo bi integracija mogla biti najveća slabost Beograda. Srbija nabavlja opremu iz trinaest država, među kojima su Kina, Rusija, Francuska i Izrael, pa se postavlja pitanje njihove tehničke usklađenosti. Ogorec smatra da je protuzračna obrana posebno osjetljiva jer mora povezati sustave za male, srednje i velike visine. Zato naoružavanje Srbije ne treba procjenjivati samo prema cijeni i količini oružja, nego i prema njegovoj stvarnoj operativnoj uporabljivosti.
Više:
Hrvati u BiH dobili snažnu poruku iz Mostara: Anušić otkrio na čemu će Vlada ustrajati
Drama na Dravi: replika rimskog broda spašena u posljednji trenutak
Starbucks na prekretnici: Zašto hladna pića generacije Z mijenjaju sve
