Nakon nedavnog femicida u Slatini ponovno se propituje koliko brzo institucije prepoznaju opasnost i mogu li spriječiti najteže posljedice. Stručnjakinje upozoravaju da nasilje nad ženama ne smije biti promatrano kao niz nepovezanih incidenata, nego kao obrazac čiji se rizik s vremenom povećava, prenosi HRT.
Nasilje nad ženama zahtijeva bržu procjenu rizika
Ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za obitelj Tanja Žaja potvrdila je da su izvanrednim upravnim nadzorom nakon tragedije utvrđena postupanja s neprimjerenom vremenskom odgodom. Naglasila je, međutim, da nije moguće utvrditi jesu li ta kašnjenja utjecala na konačan ishod. Poručila je i da žene zbog toga ne bi trebale odustati od obraćanja Hrvatskom zavodu za socijalni rad.
Obitelj u kojoj se dogodio femicid imala je izrečenu mjeru zaštite prava i dobrobiti djeteta. Žaja je objasnila da socijalni radnici u takvim slučajevima trebaju redovito kontaktirati obitelj jer se okolnosti mogu brzo promijeniti. Prema njezinim riječima, bolja komunikacija među institucijama i snažnija međuresorna suradnja mogle su omogućiti kvalitetniju podršku žrtvi.
Zaštitne mjere ponekad ne zaustavljaju nasilnika
Neovisna konzultantica Dunja Bonacci Skenderović upozorila je da ovo nije jedini slučaj u kojem su prije ubojstva zabilježeni propusti. Istaknula je da odgovornost nije vezana samo uz socijalnu skrb jer u zaštiti sudjeluju policija i pravosuđe. Nasilje nad ženama, smatra, zahtijeva zajedničku procjenu svih dostupnih informacija, umjesto odvojenog postupanja svake institucije.
Posebno je problematizirala učinkovitost zabrane približavanja. Prema njezinu iskustvu, takva mjera sama po sebi ne mora odvratiti počinitelja koji je odlučio ubiti žrtvu. Upozorila je da žena nasilje najčešće prijavljuje tek kada je situacija postala neizdrživa i kada je, slikovito rečeno, voda već došla do nosa.
Nasilje nad ženama nije izolirani incident
Profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Marina Ajduković naglasila je da policijski sustav nije uzrokovao ubojstvo, ali da žrtva nije bila zaštićena. Upozorila je i na opasan paradoks prema kojem žena koja više puta prijavljuje prijetnje može s vremenom dobiti slabiju zaštitu. Institucije se, objasnila je, mogu naviknuti na ponavljane prijave i ozbiljan rizik početi doživljavati kao podnošljiv.
Takva habituacija može prikriti eskalaciju opasnosti. Ako se nasilje nad ženama svaki put razmatra kao novi događaj, gubi se cjelovita slika odnosa, prijetnji i prethodnih intervencija. Stručnjakinje zato traže sustav koji će povezivati podatke, prepoznavati ponavljanje nasilja i jasno određivati tko je odgovoran za donošenje hitnih odluka.
Fragmentirani sustav otežava zaštitu žrtava
Ajduković je kao primjer izdvojila pravosuđe i prekršajne postupke, u kojima različiti suci mogu voditi predmete povezane s istom obitelji. Kada se svaki događaj obrađuje odvojeno, dolazi do raspršivanja odgovornosti, a nitko nema potpunu sliku rizika. Upravo zato nasilje nad ženama mora biti praćeno kao kontinuirani obrazac, uz razmjenu podataka između policije, sudova i socijalne skrbi.
U Hrvatskoj je prošle godine ubijeno 18 žena, što dodatno pojačava zahtjeve za učinkovitijim odgovorom institucija. Stručnjakinje poručuju da formalno izricanje mjera nije dovoljno ako nema nadzora, pravodobne reakcije i zajedničke procjene opasnosti. Nasilje nad ženama traži sustav koji neće čekati novu prijavu ili eskalaciju, nego će reagirati prije nego što zaštita postane nemoguća.
Više:
Bitka za Vukovar: Borbeni avioni preletjet će iznad grada heroja
Jotin povratak sve je bliže: Celtic priprema utakmicu koja bi mogla promijeniti sezonu
Milijunska utrka počinje sve ranije: transferi mladih nogometaša mijenjaju pravila igre
