Prema izvorima Katoličke Crkve, danas je u BiH oko 350.000 katolika, a 1991. godine bilo ih je oko 760.000. To jest, tijekom posljednjih 30 godina nestalo je više od polovice katolika a time i Hrvata, odnosno oko 54,6 posto.
Situacija je osobito teška u Republici Srpskoj gdje ih je 1991. godine bilo oko 220.000, a sada je samo oko 15.000 katolika, odnosno samo ih je 2,4% od ukupnoga broja stanovnika ovog entiteta. A u entitetu Federacije BiH, prema posljednjem popisu, Hrvata je samo 22,4%.
No nismo mi nestajali samo iza rata, već je polovina od polovine nestalih Hrvata nestala u miru. To su naše ekonomske izbjeglice, protjerane s kućnog praga nepotizmom i korupcijom.
Prema crkvenim podacima, katolici su, nakon preživljene ratne tragedije i početnoga laganog povratka poslije rata, najbrojniji bili 2003. godine, kada ih je bilo 464.821. Otada njihov ukupan broj stalno opada, a posljednjih godina taj pad se ubrzava te je narastao na oko 14.000 godišnje.
Prema istim crkvenim izvorima, na kraju 2020. godine katolika je 345.448, što je u razdoblju od petnaest godina, od 2003. do 2017., gubitak od 119.373, odnosno oko 25,7%. A budući da se odseljavaju uglavnom mlađe osobe, dok su u fertilnim godinama, to već sada ima velike posljedice na prosječnu dob preostalih vjernika, a za budućnost najavljuje opasne posljedice glede nataliteta.
Ne treba ići odviše daleko da bi se pronašlo domaće Hrvate. Samo u Bayernu nas je 126 tisuća, u Munchenu skoro 39 tisuća, da ne pričamo o drugim gradovima Njemačke, Irskoj, Švedskoj i drugome. Nije na odmet spomenuti da je u Bayernu i 60 tisuća državljana Bosne i Hercegovine.
