Prošlo je šest godina od prestanka proizvodnje u mostarskoj kompaniji Aluminij. Pojedini političari ubrzo su nakon toga tvrdili kako će kontroverzni izraelski poduzetnik Amir Gross Kabiri spasiti ovu kompaniju. No, mali dioničari ističu da nije spašeno ono što je postojalo punih 50 godina.
Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća bivše Jugoslavije, Mostarac Džemal Bijedić, prije 50 godina položio je kamen temeljac za izgradnju ove tvornice. Aluminij je bila njegova ideja, vjerujući da će njezinom realizacijom unaprijediti položaj Hercegovine unutar Jugoslavije, piše Klix.ba.
“Grad u gradu” – sintagma je kojom se često opisivala veličina i značaj ovog proizvodnog pogona. No, prema mišljenju mnogih, Aluminij je nakon rata postao HDZ-ova „kreditna kartica“.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine s udjelom od 43,99 % najveći je dioničar ove kompanije, dok je Vlada Republike Hrvatske, s 12 %, drugi po veličini. Preostali udjeli pripadaju malim dioničarima. Slučaj Aluminija ne razlikuje se od većine drugih gospodarskih subjekata u entitetskom vlasništvu.
Naime, upravljanje tim poduzećima prepušteno je političkim strankama koje uživaju većinsku podršku na lokalnim izborima, ovisno o regiji. Sukladno tome, HDZ je godinama imao ključnu riječ u vođenju Aluminija, bez obzira na koalicijske partnere u entitetskoj vlasti, među kojima je često bila SDA.
Ovo je 2015. godine komentirao tadašnji predsjednik SDP-a u opoziciji, a danas premijer FBiH, Nermin Nikšić: “Čini mi se da je SDA sve južno od Ivana prepustila HDZ-u.”
I sami radnici Aluminija – njih 900 prije gašenja proizvodnje – znali su tko snosi najveću odgovornost za stanje u firmi. Zbog toga su prosvjedovali ispred HDZ-ove središnjice u Mostaru, što je za tu stranku bio prvi poslijeratni “ustanak naroda”.
Hercegovački gigant, jedna od rijetkih tvornica aluminija u svijetu, imao je godišnji promet veći od 300 milijuna KM. No, i ogromne dugove. Nekoliko mjeseci prije gašenja proizvodnje, dugovi su iznosili oko 200 milijuna KM – većinom prema Elektroprivredi HZHB – a danas, prema tvrdnjama malih dioničara, prelaze 460 milijuna KM. Time, kažu, nadmašuju temeljni kapital kompanije, koji iznosi 200 milijuna KM.
Jedan od pokazatelja neracionalnog upravljanja bila je prosječna plaća od 3.210 KM, dok je plaća bivšeg direktora Ive Bradvice iznosila 20.036 KM – podatak koji se navodi i u izvješću nezavisne revizorske kuće KPMG Croatia. Također se navodi da je bivši direktor Mijo Brajković dvaput na svoje ime isplatio po 400.000 KM s računa Aluminija.
Kabirijev dolazak
Unatoč gašenju proizvodnje, HDZ je ostao dominantna stranka među Hrvatima u BiH. Nakon toga, kompanija M.T. Abraham Group izraelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija postaje ključni igrač u Aluminiju. Indicije ukazuju na to da je i za ovaj potez najzaslužniji HDZ, iako okolnosti dolaska nisu do kraja poznate – tko je koga kontaktirao, kako i zašto.
HDZ-ovci su Kabirija predstavili kao spasitelja Aluminija, uz obećanja da će kompanija ponovo zablistati. No, prema dostupnim informacijama, Kabirijeva kompanija zapravo je iznajmila pogon – livnicu – za samo 30.000 KM mjesečno, a uz to je za simboličnu naknadu dobila i vrlo vrijedan Aluminijev brend.
Mali dioničari tvrde da M.T. Abraham Group nije ispunio obveze iz ugovora – da će pokrenuti ljevaonicu i proizvodnju anoda, odnosno osigurati minimalni opseg proizvodnje. Aluminij pod Kabirijevom grupacijom, kako tvrde, funkcionira pretežno kao trgovac aluminijem.
Na to je još 2023. upozorio Srđan Blagovčanin iz Transparency Internationala u kolumni za portal Tačno.net:
„Kabiri je na čelu kompanije koja, prema dostupnim podacima, akumulira više od milijardu KM prihoda, od čega je više od 55 milijuna KM čiste dobiti u 2022. Razlog tomu su poslovni odnosi sa švicarskim Glencoreom i ugovor sa ruskim RUSAL-om o isporuci 6,9 milijuna tona aluminija do 2024.“
Zbog toga su se pojavile sumnje da se preko Bosne i Hercegovine izvozi ruski aluminij u zemlje zapadne Europe, zaobilazeći sankcije uvedene Rusiji.
Tvrdnje malih dioničara
Uoči jučerašnje skupštine dioničara Aluminija, mali dioničari su uputili pismo premijeru Nikšiću i entitetskom ministru energije, rudarstva i industrije Vedranu Lakiću (SDP), tražeći raskid ugovora s Kabirijem. Optužuju Vladu FBiH da pogoduje izraelskom biznismenu i da u Aluminiju vlada niz nezakonitosti.
Nikšić je kao oporbeni čelnik SDP-a nakon gašenja Aluminija izjavio: “Strah me i pomisliti što bi bilo da je Aluminij ugašen u vrijeme kada je SDP predvodio Vladu FBiH”, misleći na razdoblje od 2010. do 2014.
Pitali smo ministarstvo kojim sada rukovodi što misli o aktualnom stanju u Aluminiju, ali do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor. Upravo taj izostanak odgovora potiče sumnju da ova vlada radi isto ono što je Nikšić svojedobno zamjerao SDA-u – da sve južno od Ivana prepušta HDZ-u.
Ipak, komentar Klix.ba je dobio iz Vlade Republike Hrvatske, koja je drugi najveći dioničar:
„Mi smo manjinski dioničar, stoga su naše mogućnosti utjecaja na poslovne odluke ograničene. No, naš punomoćnik redovito sudjeluje na skupštinama Društva i konzultira se s članom Nadzornog odbora izabranim na prijedlog Vlade RH. Ti predstavnici podržavaju svaku inicijativu kojom se nastavlja poslovanje i čuvaju radna mjesta. Tako je podržano i sklapanje ugovora s Aluminij Industriesom.“
Podsjetili su i da je Aluminij, odlukom Vlade FBiH, u procesu financijske konsolidacije, čiji je rok zaključenja 31. prosinca 2027.
Na tvrdnje malih dioničara o nezakonitostima, odgovorili su da je po podnesenim kaznenim prijavama postupalo Županijsko tužiteljstvo u Mostaru te ih odbacilo kao neosnovane. Do danas, nitko nije kazneno odgovarao za stanje u Aluminiju.